Činjenica da je hrvatski kreditni rejting proglašen “smećem” nova je kost oko koje se glođu hrvatski političari, kojom se zatrpava medijski prostor, ponovo se otvaraju stara pitanja o gospodarskom modelu, o potrebnim reformama... I opet se političari nabacuju jedni na druge, tko je kriv. Iako bi se svi skupa trebali posuti pepelom i svi priznati da su krivi! Jer nitko u ovoj priči nije nevin, ni SDP ni HDZ, ni HNS ni HSS ni itko drugi tko je u bilo koje doba obnašao vlast ili sjedio u Saboru. Čast pojedincima koji su upozoravali na pogubnost dosadašnjih hrvatskih gospodarskih politika, ali do danas je na prvome mjestu bila i ostala partitokracija, odanost sebičnim interesima pojedinaca i klanova, interesnih lobija, financijskih institucija... I opet se sve lomi na građanima koji plaćaju zablude i promašaje hrvatske politike. Istina, i moramo platiti, jer smo te iste političare godinama birali. A oni nam godinama lažu i obmanjuju nas! Pa tko nam je kriv nego mi sami sebi! Dokad ćemo tako?
Kako sad HDZ može biti samozadovoljan kad u njegovu vrhu sjede mnogi sanaderovci koji su također doveli do ovakvog stanja? Kako ih nije stid danas držati lekcije drugima i druge optuživati da su oni krivi? Što je HDZ napravio da se postave temelji prosperiteta za hrvatskog čovjeka? HDZ snosi veliku odgovornost za promašaje i nečinjenje, i na novom vodstvu jedino bi bilo da se zbog toga ispriča te da pokaže biračima koji to model oni imaju koji će nas izvući iz krize. Na žalost, nemaju ga. Jedini je program opet isti, doći na vlast!
Tako je bilo i sa SDP-om. Osam godina u oporbi ništa nisu naučili ni pripremili, a obećavali su sve i svašta u “Planu 21”, dok danas Zoran Milanović tvrdi da ništa nisu ni obećavali. Premijer na rubu pameti! I u godinu dana otkako su na vlasti ništa nisu pokrenuli, sve je samo hrpa lijepih želja, a gospodarstvo i dalje tone. Nabacuju se velikim projektima i ulaganjima, a srednji i mali sektor kao da ne postoje, kao da nisu stup gospodarstva, kao i srednji sloj stup društva!? I ne samo to da nema ideja, planova i vizija nego nema ni ljudi. SDP je bez dovoljno stručnog kadra, nema ljudi s iskustvom, jer je previše onih koji su se “naradili” samo u partiji i nigdje drugdje. Osim pojedinaca, Milanovićeva vlada najbolji je pokazatelj te “stručnosti”.
Ali kad već nemaju iskustva u realnom sektoru, kad nemaju ideja, kad ne znaju drugo, onda rade samo ono što znaju, a to je prodaja vlastite ideologije. I zato ne čudi da se u Hrvatskoj današnje stanje sve češće naziva kulturnom revolucijom te se vuče paralela s Kinom pod Mao Ce-tungom. Istina, nema mrtvih, nema pokolja, nema ubijenih, iako se čuju i glasovi kako bi one “druge”, neistomišljenike, noć pojela da smo u nekom drugom vremenu. Ipak, vjerujemo da je to samo pretjerivanje.
No, da ima poveznica s kineskom kulturnom revolucijom, to je nepobitno. Primjerice, u Kini za Mao Ce-tunga Kinezi nisu smjeli imati nepoćudne misli, odnosno nisu smjeli slijediti druge ideologije. Partija je tada pokušavala čak promijeniti tokove rijeka i izgled planina, onako kako je tadašnjim komunistima odgovaralo. Komunisti su stalno napadali stare običaje, muzeje, kulturu, novine... Napadani su autoriteti...
Nije li takav duh prisutan danas i u Hrvatskoj? Najsvježiji primjer toga jest Jurica Pavičić iz Jutarnjeg lista i njegov napad na Slobodana Novaka. U nametanju ideologije prednjači SDP te njegovi jurišnici u stranci i izvan nje. Pitanje zdravstvenog odgoja u školama samo je jedan primjer, pa obiteljski zakon, vjeronauk u školama, veličanje titoizma... Tu je i totalno ignoriranje struke i civilnih udruga u najnovijem razmještanju po saborskim odborima, u koje se biraju ljudi ideološki bliski, a ne stručni. Za vrijeme HDZ-a vrata su bila otvorena i lijevima. Ni za Račana nije bila takva ideološka isključivost kao danas za Milanovića. A što ćemo sa “smećem”?
koliko je hdzovcima gospodarstvo bilo bitno vidi se iz sudjenja sanaderu svi su se obogatili! jeli tako despote! oj despote!?