Svi koji to spominju trebali bi se malo bolje informirati i pročitati zakon. Nema tu nikakvog sukoba interesa. Imati takvog stručnjaka za supruga, može biti samo pozitivno – poručila je javnosti sad već bivša pomoćnica ministra poljoprivrede Vesna Gantner na optužbe da je u sukobu interesa jer joj je suprug Krešimir Kuterovac zaposlen na visokoj poziciji u koncernu Agrokor, inače najvećem poljoprivrednom proizvođaču u državi.
Zakonski gledano, to je vjerojatno i točno, no neosporno je i da nijedan drugi poljoprivredni proizvođač čije poslovanje izravno ovisi o državnim politikama i mjerama koje je godinu i pol dana u Kukuriku vladi kreirala upravo Gantner, nije imao priliku o njima svakodnevno s pomoćnicom ministra šaputati na bračnom jastuku. Bilo bi zločesto, pa i mačistički, a priori tvrditi kako je suprug utjecao na profesionalne odluke koje je donosila pomoćnica ministra, no čudna je slučajnost da je – po vlastitom priznanju – Gantner napustila ministarstvo nakon što nije prihvaćena njezina inicijativa da se zakonom omogući privremeno izvlaštenje privatnog poljoprivrednog zemljišta, kojom bi se omogućilo poljoprivrednicima da na razdoblje od deset godina uzimaju u posjed privatnu, ali neobrađenu zemlju.
Radi se o mjeri oko koje se već godinama lome koplja između velikih proizvođača koji to vide ključnim uvjetom povećanja konkurentosti domaće poljoprivrede, te pravnika, nevladinih udruga i manjih zemljoposjednika koji tvrde da bi takav zakon predstavljao derogaciju jednog od osnovnih pravnih načela – neotuđivosti privatnog vlasništva. Prve korake u tom segmentu država je napravila još 2007. kad je pokrenut projekt “Okrupnjavanje poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj”, pod vodstvom tadašnjeg državnog tajnika HSS-ovca Krešimira Kuterovca. On je ministarstvo zbog koalicijskih rošada napustio 2009., te rapidno napredovao u tvrtki čiji se vlasnik prije nekoliko godina u reportaži Jutarnjeg lista leteći u svom helikopteru nervirao pri pogledu na usitnjene posjede baranjskih poljoprivrednika. Samo koju godinu kasnije u istu fotelju i s istom agendom okrupnjavanja poljoprivrednog zemljišta, zasjela je njegova supruga, no kao pulen SDP-a. Dakako, u načelu nema ništa sporno u tome da su bračni supružnici aktivni pripadnici različitih političkih opcija, ali slučaj Kuterovac novi je dokaz sve očitije činjenice kako je asortiman ponude na domaćoj političkoj sceni ustvari najobičnija obmana.
Dok su građani zaokupljeni teškim ideološkim bitkama o zdravstvenom odgoju, ćirilici, komunističkim zločinima i gej brakovima, u pozadini vlada međustranačka idila posvećena realizaciji sasvim konkretnih interesa – najčešće financijske prirode. Najnovija krinka pod kojom se ti interesi promoviraju imidž je stručnjaka, krinka tobožnje neovisnosti koja eto, omogućava demokršćaninu i socijaldemokratkinji da s jednakim žarom zagovaraju prisilnu ekspropijaciju privatne imovine.
To je pravo naličje nacionalnog konsenzusa kojeg danas mnogi zazivaju, a kako funkcionira u praksi nedavno su se uvjerili i građani Dubrovnika gdje su svi ljuti politički protivnici s ljevice i desnice sklopili koaliciju na platformi realizacije velikog golf projekta na Srđu izraelskog investitora Aarona Frenkela.
Legendarni Henry Ford svoje je automobile prodavao pod geslom: “Možete ga dobiti u bilo kojoj boji, pod uvjetom da je to crna”. Isti izbor danas se pruža hrvatskim biračima. Koju god stranku zaokružili, Dubrovčani su ustvari glasali za Frenkela, isto kao što bez obzira vladala ljevica ili desnica, u poljoprivredi očito uvijek dobiju – Kuterovca. Treba li stoga čuditi da sve više birača u toj lakrdiji demokracije jednostavno ne želi sudjelovati.
