Hvarski turistički kompleks Sunčani Hvar napravio je puni krug uzadnjih
pet godina i vratio se na stanje iz 2004. godine - tvrtka je
ponovo prezadužena, dionica je 30 kuna, a možda mu je opet i
Škegro pred vratima. Drama toga otočnog bisera, ali bisera
samo u sretnim i prosperitetnim vremenima, počela je i prije nego
aktualna kriza. U krizi je Sunčani Hvar niz hotela daleko na sredini
mora, bez aerodroma i turista koji traže što bliže
odredište i jeftin aranžman. Nekretnine same po sebi, na
što se polakomila Orco Property grupa, nisu sada tražena
roba, ili jesu, ali po kojoj cijeni. Na muci su država, većinski
vlasnik Orco grupa, i Grad Hvar, kojemu je to jedina gospodarska
uzdanica.
U službenim krugovima barata se svotom od 400 milijuna kuna dugova
Sunčanog Hvara nakon ulaska Orca i rekonstrukcije nekoliko hotela. To
je enormni iznos koji bi se skoro morao izjednačiti s
vrijednošću cijele tvrtke, sada kada su pale cijene
nekretnina i općenito turizma kao industrije koju kriza
najviše i najprije zahvati. Kukaju svi, i država, i Orco i
hvarski gradonačelnik Pjerino Bebić.
Orco grupa preko svoga predstavnika Dragana Lazukića danima puni novine
o tome da treba riješiti imovinski status tvrtke pa
razdijeliti što kome pripada, obećano Crkvi i Gradu Hvaru,
jer nema daljnjih investicija na neriješenoj imovini. Iako
je to istina, Orco nije baš uvjerljiv, jer zadnje
što mu je raditi sigurno nisu nove investicije i
trošak. Financijska kriza grubo je i brzo podrezala krila
Orcu, snažnoj nekretninskoj kompaniji u Srednjoj i Istočnoj Europi. U
16 godina postojanja tvrtka registrirana u Luxemburgu razvijala se
strelovito, stjecala brojnu imovinu, a njezine dionice rasle po
trocifrenim stopama.
Palo tržište
nekretnina
Danas Orco operira na palom tržištu nekretnina, a dionice su
mu u godini dana na burzi u Budimpešti pale sa 18.000 na oko
2.000 forinti. Orco gasi požar diljem cijele Europe,
pokušava rasprodati neke nekretnine, pa i spasiti glavu u
Sunčanom Hvaru prodajom nekih od hotela. Ali tu je Pjerino Bebić, koji
od početka ne nalazi zajednički jezik s Orco grupom, Fond za
privatizaciju ne može ni pomisliti a da ne upadne u aferu, ako glasuje
na skupštini zajedno s Orcom o prodaji hotela. A
skupština o kojoj ovisi sudbina Sunčanog Hvara se bliži, 13.
ožujka. Hvarski gradonačelnik Pjerino Bebić otvorenim pismom najavio je
da će biti protiv namjera Orco grupe da proda dio nekretnina,
upozorivši da to može uzrokovati bankrot te tvrtke. Iako
formalno nema glasova na skupštini, Bebić je snažan lobist i
kritičar čelnika Orca Dragana Lazukića i predsjednika Uprave Orco grupe
Jacquesa Bourgeoisa, koje optužuje da su krivi što je ta
nekad najuspješnija otočna tvrtka dovedena do ruba bankrota.
Za sada jedino Bebić javno govori, a drugi po kuloarima, da je Orco
zajmovima i različitim poslovima odmah novac izvlačio iz blagajne
Sunčanog Hvara.
Odabrani menadžeri imali su dvojne i tajne ugovore na koje su im
doznačivane goleme zarade i državi se utajivao porez, navodi Bebić u
otvorenom pismu. Ostaje to, međutim, na njegovim izjavama, a država
ipak treba provjeriti takve glasine što se događalo s
tijekovima novca u Sunčanom Hvaru. Orco je, po Lazukićevim riječima, do
sada uložio oko 55 milijuna eura, kroz dokapitalizaciju, što
nije sporno, no pitanje je kako je narastao toliki dug tvrtke. Je li
doista samo obnova progutala toliki novac?
Tako čuveni projekt javno-privatnog partnerstva, kao novoga oblika
privatizacije, ulazi u fazu sumnjičenja,
neraščišćenih računa, nezadovoljnih sudionika
JPP-a i, što je najgore od svega, izgubljenih godina u
razvoju Sunčanog Hvara. Što sada napraviti, kada se ni jedna
strana ne može izvući bez pomoći druge. Orco je uletio u taj posao, iz
kojeg nema brzoga povlačenja. Po ugovoru između dviju dioničkih strana,
Orco tek nakon pet godina može slobodno raspolagati svojim dionicama od
55 posto. Taj rok trebao bi isteći u svibnju ove godine. Iako je to
prilika, pitanje je gdje i kome Orco može prodati dionice tvrtke s
tolikim dugovima i tako ‘ljutitim’ dioničarima kao
što je neformalno Grad Hvar. Nadalje, dionicu je Orco plaćao
100 kuna, a sada je njezina vrijednost nešto više
od 30 kuna. Svi upućeni u takve kupoprodaje i stanje na svjetskom
tržištu tvrde da Orco ne može izaći iz te priče kao
dobitnik. Gubitak je siguran ako bi se odlučio za brzu i prinudnu
rasprodaju. No, pitanje je je li ta grupa, kako ih optužuje Bebić,
raznim aranžmanima i kanalima uspjela već vratiti uloženo ili dio
kapitala.
Fond za privatizaciju kao vlasnik ili bolje reći čuvar 25 posto dionica
za Grad Hvar čini se, ne troši previše energije
zbog te priče.
Previše se toga u prošlosti događalo s dvjema
vladama zbog Sunčanog Hvara da bi se sada netko zamarao brigama Orca i
300 zaposlenih na Hvaru. U osvrtu na slučaj, a to je sada Sunčani Hvar
opet, Vedran Duvnjak, predsjednik HFP-a, odlučno tvrdi da Orco neće
dobiti glasa za odluku o rasprodaji bilo kojega hotela ili dijela druge
imovine. Status quo ipak se neće moći održavati do daljnjega. Neka Hvar
pogodi još jedna slaba turistička sezona, a to je vrlo
izgledno, izlaz će se morati potražiti. Orco i država morat će
približavati stavove kako bi zajednički ponudili dionice na prodaju.
Jedno bez drugoga vrlo je neprivlačna vlasnička struktura za
potencijalnog kupca.
Povratak Quaestusa
U kuloarima se sada opet spominje Borislav Škegro,
šef Quaestus fonda, koji je i zakuhao cijelu stvar
‘izmišljajući’ JPP projekt za Sunčani
Hvar. Škegro je tada shvatio da neće uspjeti u preuzimanju
otočne kompanije ako ne stvori privid da svi nešto dobivaju,
a to su Grad i Crkva, uz to i budući saveznici na Hvaru. Njegov projekt
pao je u vodu zbog formalnosti, direktne pogodbe s HFP-om, umjesto
prolaska kroz javni natječaj. Poslije toga svi su se držali JPP-a kao
pijan plota, kao da više nije moglo biti drukčije
privatizacije. Možda se takav model i Orcu tada činio kao dobar, no za
investitora je pun ograničenja, a javnog partnera praktički ostavlja
bez velikih ovlasti, osim veta. U takvom braku nitko se nije osjećao ni
komforno niti sigurno. Zašto se sada ponovo spominje
Škegro, koji je nekoliko puta u privatnim razgovorima znao
reći da je dobro ispalo što nije prošla njegova
ponuda za Sunčani Hvar, makar se dugo oporavljao od toga poraza i afere
koja je nastala.
Sada se opet oči nekih u vlasti okreću prema Škegri, koji je
u međuvremenu razvio posao s ulaganjima manje perspektivne tvrtke i
započeo nekretninski biznis s novim fondom. Novac je skupio potkraj
2007. u tada vrlo popularnoj javnoj ponudi, i to više od 230
milijuna kuna. Kriza je potom brzo započela, i Škegro je
stao s ulaganjima. Prema izvješću koje je objavio, većina
kapitala je u depozitima i državnim vrijednosnim papirima. Upravo zbog
toga neki smatraju da on čeka svoju drugu priliku, i to znatno
povoljniju nego što je bila prva, kada se Sunčani Hvar
precjenjivao, a i bio središte političkih obračuna na
najvišoj razini.
Drama otočnog bisera, prvorođenog projekta po modelu javno-privatnog partnerstva, u okolnostima globalne krize prerasla je u agoniju kojoj se ne vidi kraj