Prije otprilike petnaest godina u selu kraj Graza, na posljednjoj klupi tamošnje crkve naišao sam na natpis: "Ne pljuvati po podu!" Očito, nekad je pljuvanje i u civiliziranoj Austriji trebalo zabraniti, ma koliko nam se to danas činilo bizarnim. U međuvremenu je opća kultura tu zabranu učinila nepotrebnom.
S mobitelima još nismo došli dotle. Na ulazu u crkve i sada se često naiđe na ploču koja posjetitelje upozorava da isključe mobitele. Još se privikavamo da, ne samo u crkvama nego i u javnim ustanovama kao što su koncertne dvorane, muzeji, galerije, školski razredi, fakultetske aule i slični javni prostori, ne upotrebljavamo mobitele.
Slično je i s odijevanjem, premda, osobito u našim jadranskim crkvama, i dalje muku mučimo s oskudno odjevenim turistima ili pak s unošenjem hrane. Dok opća kultura ne poraste, zabrane, očito, moraju biti istaknute. Nakon toga su suvišne. Takva je i ona koja će u Velikoj Britaniji stupiti na snagu 1. srpnja, a koja određuje da se u svim javnim ustanovama, uključujući i crkve, istakne natpis o zabrani pušenja. Suvišno, jer u crkvi doista nitko ne puši.
Prošle se godine bila digla bura zbog tzv. krčkih "čednih zona". Premda možemo dvojiti o ulozi crkvenih autoriteta u njihovu iniciranju, dok opća kultura ne poraste, i takve će zabrane biti potrebne.
