Da su kojim slučajem Bošnjaci izabrali srpskoga člana Predsjedništva BiH, cijeli bi se Balkan tresao. Banja Luka i Beograd bi vrištali na sve strane. Moskva bi to pitanje pokretala na razini UN-a. Ovako, to se dogodilo Hrvatima u BiH, pa nikom ništa. Sarajevo je izborom Željka Komšića Mostaru poslalo jasnu poruku: I da se svi ujedinite, nema vas dovoljno da birate vlastite predstavnike! Bošnjački socijaldemokrati Zlatka Lagumdžije tako su zadali opasan udarac Hrvatima u BiH, ali još opasniji Bosni i Hercegovini.
Sličan onome kakav je Slobodan Milošević zadao Jugoslaviji. Ako mislite da je Lagumdžija stao, varate se. Taj bošnjački političar najavljuje i napad na još jednu poziciju koja ovaj put pripada Hrvatima – mjesto premijera. Da, riječ je o istom onom Sarajevu za koje službeni Zagreb Hrvatima u BiH godinama papagajski poručuje: Okrenite se Sarajevu.
Trenutačna pozicija Hrvata u BiH gotovo je identična poziciji Hrvatske u bivšoj državi. Sustavno preglasavanje, prelijevanje novca iz hrvatskih u bošnjačka područja, zatiranje prava na hrvatski jezik u obrazovnom sustavu, javnom radiotelevizijskom servisu... A upravo je Zagreb Hrvate u BiH mimo njihove volje ugurao u prokletu avliju zvanu Federacija BiH. „Kolektivna frustracija“ preblag je izraz za ono što hrvatski narod u BiH trenutačno osjeća. Adresa za odapinjanje strelica zbog položaja Hrvata u BiH nije Sarajevo. Krivci su u Mostaru i Zagrebu.
Mostar jer svih ovih godina nisu dorasli igri koju im je Sarajevo već odavno spremilo, a Zagreb jer ne čini ništa da se plan brisanja Hrvata kao političkoga naroda spriječi. Bošnjaci danas imaju znatno veću potporu Turske i arapskih zemalja ili Srbi Srbije i Rusije nego Hrvati u BiH Hrvatske. Mostar je zbog toga već odavno digao ruke od Zagreba. Uz vlastite snage, pomoć traži u Vatikanu, koji je diplomatskim kanalima ostao posljednjom branom ostatka ostataka Hrvata u BiH.
U tom smjeru idu i upiti koje je papa Benedikt XVI. uputio hrvatskom predsjedniku Ivi Josipoviću. I kardinal Vinko Puljić zavapio je zbog brojnih nepravdi. Nevolja je Hrvate natjerala i da saveznika potraže u Banjoj Luci i Miloradu Dodiku. Taj savez sličan je onome koji su Hrvatska i Slovenija sklopile u bivšoj Jugoslaviji kako bi se suprotstavile politici Slobodana Miloševića. No u moru negativnih informacija pojavila se jedna koja daje nadu.
Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović kao apsolutni pobjednik na hrvatskoj stranačkoj sceni u BiH ovih dana učinio je mudar potez pozvavši predsjednike konkurentskih stranaka HDZ-a 1990. Božu Ljubića i HSP-a Zvonku Jurišića na osnivanje velike koalicije narodnog jedinstva kako bi Hrvati ojačali svoju poziciju u raspodjeli vlasti i pred ustavne promjene. Najutjecajnije hrvatske stranke napokon su postigle i konsenzus o potrebi formiranja hrvatske federalne jedinice. Paradoksalno, ali u tome im je u velikoj mjeri pomogao i Željko Komšić sa svojim izbornim inženjeringom. Tako bi Komšić, homogenizirajući Hrvate, nesvjesno mogao proizvesti ono što nije uspjelo ni Mati Bobanu – hrvatski entitet u BiH.
Jedina ozbiljna pogreška (danas sasvim vidljiva i političkim lajbekima) Franje Tuđmana je odustajanje od hrvatskog entiteta u BiH.