Gospođo, gospođo, je l’ ovo jela? Ja vam samo silvera uzimam, znate, fest lijepo miriše, cijeli stan mi je “po Božiću” – objašnjava nam Marija Miletić dok bira svoje blagdansko drvce, a usput zove i prodavačicu za koju ima “samo par pitanja”. Kolika je visoka jela, hoće li je ona sama moći ponijeti do svoje kuće, kad će s nje početi padati iglice, hoće li stvarno fino mirisati do Sveta tri kralja i, ono najvažnije, koliko košta – umirovljenica nije štedjela prodavačicu kod placa na Trešnjevci koja je strpljivo odgovorima ispunjavala svaki zahtjev svoje klijentice.
Sami ih uzgajamo
Naviknuta je na to, govori Sanja Blažević, koja božićna drvca na Trešnji prodaje po cijeni od 50 do 500 kuna. Za svakog ima ponešto, objašnjava prodavačica sa svih strana okružena jelama i smrekama. Drvca su to koja Zagrepčani najradije stavljaju u svoje kuće i stanove, a po njih su jučer stizali roditelji s djecom, supruge s muževima, umirovljenici.
– Najsimpatičnije je kad stignu supružnici. Dogovori tu onda traju i po sat vremena. I to ne s nama, oni međusobno nikako ne mogu odlučiti – smije se Sanja Blažević, kod koje se drvce može kupiti do Badnjaka navečer. Čekat će mnogi Zagrepčani baš to razdoblje, kaže prodavačica, vjerujući kako će “u zadnji čas” cijene biti niže. Neće se prevariti, dodaje, jer će dan prije Božića borovi biti jeftiniji desetak posto, samo je pitanje hoće li ostati baš onakvih kakve su kupci zamišljali. Kroz čitav tjedan cijene će biti fiksne, ali malo cjenkanja, odaje prodavačica, ne može odmoći.
– Blagdansko je vrijeme, pa smo i mi darežljivi – sa smiješkom govori Sanja Blažević s Trešnjevke.
Nije, međutim, samo ona popustljiva kad je ponese blagdanski duh. Na cjenkanje će pristati i Marko Stanić, koji drvca prodaje u Ehrlichovoj u Sopotu.
– Od 70 do 200 kuna kreću se cijene kod nas. Ako ćemo iskreno, pogađati se baš i ne volimo jer sami uzgajamo drvca, a jednom treba od dvije do pet godina da naraste, ali popustimo – priznaje prodavač te objašnjava kako će i u Sopotu najveća gužva za drvce biti oko 17 sati na Badnjak. Doći će tada, kaže, obitelji s djecom, a upravo klinci najbrži su pri odabiru. Što im se prvo svidi, uzimaju, kod njih nema predomišljanja.
Pita li se prodavače, koji su svoja drvca ovog tjedna izložili kod svih tržnica, ali i gotovo u svakom kvartu pored veće trgovine ili zelene površine, Zagrepčanima su draža raskošnija i veća drveća, a za cijenu gotovo da i ne pitaju. – Brže nam odu jele od 450 nego od 150 kuna – kažu nam prodavači na Trešnjevci, dok Zagrepčani ipak tvrde: cijena je itekako bitna.
Sto kuna na svoje božićno drvce potrošio je jučer Stjepan Sesar, a onda jurio doma jer je supruga “već pripremila sve ukrase i čeka samo njega da stigne s borom”. – Dosta je velik, otprilike 170–180 centimetara, a stavit ćemo ga na balkon. Malo žaruljica, kuglica i nek cijeli kvart uživa – istaknuo je Sesar, već spreman za blagdane.
A ispod i pokoji poklon
Oko čega će se na Božić okupiti njena obitelj i međusobno se veseliti pokojim poklonom, Marija Drljača jučer je tek razgledavala. Po svoje drvce doći će na Badnjak, ali i ove je godine, baš kao i prijašnjih, prvo odlučila provjeriti ponudu.
– Moram malo u inspekciju. Nakon toga mi je lakše odabrati jer već točno znam gdje mi moj bor stoji – objašnjavala je Marija Drljača dok je svoje drvce kući već odnosila Margita Lacković. Za 70 kuna umirovljenica je kupila bor svoje visine, a do 24. će ga prosinca spremiti, pa tek onda prigodno okititi.
No, ne priprema se za Badnjak samo kupnjom bora, upozorio nas je umirovljenik Ivan Korenčić. Na plac na Trešnjevku on je jučer došao kupiti krvavice, koje je još kao dijete obvezno jeo na Badnju večer.
– Borić imam jedan mali. Umjetni je, pa ga samo izvadim svake godine. Bit ću sam pa mi više i ne treba – rekao je Korenčić.
Pa metar drva je manje para.