Natpis „Svaki pas zaslužuje dom, ali svaki dom ne zaslužuje psa“ na Azilu Dumovec – skloništu za nezbrinute životinje grada Zagreba možda najbolje opisuje situaciju cane corsa Otta koji tamo boravi oko mjesec dana zbog napada na petero ljudi. Tijekom desetodnevne karantene prošao je i pregled za bjesnoću. Test je prošao, no mnogo je rada koji sad predstoji kako bi se socijalizirao.
Otto se trenutačno nalazi u ograđenom prostoru od pedesetak kvadrata, a tamo je i jasno uočljiv znak da se radi o opasnom psu. Njegova „najbolja prijateljica“ sad je Marija Ferenček, timariteljica koja u Dumovcu radi osamnaest godina.
VIDEO Otto na socijalizaciji u azilu Dumovec
Prvo napredak pa test
– Već smo u karanteni počeli raditi na smanjenju stresa; došao je skroz preplašen, odbijao je jelo, nije vršio nuždu, bio je izbezumljen te nam je bilo potrebno pet dana da počne uzimati hranu iz ruke – objašnjava Marija.
Ostvarili su prvi kontakt te tako iz dana u dan povjerenje raste, a pas polako „dolazi k sebi“. Marija još ne ulazi u kavez, a hranu i vodu daje mu kroz otvore u ogradi. Najvažniji korak bit će kad uđe u njegov prostor i zaveže mu lajnu, tek tad kreću prema pravom putu oporavka.
– Teško mi je reći kad će to biti jer jedan dan izgleda bolje, dok se drugi dan čini da nema pomaka, no vjerujem da ćemo taj cilj ostvariti uskoro.
Damir Skok, ravnatelj zagrebačkog ZOO-a, u čijem je sastavu i sadašnji Ottov dom Dumovec, potvrđuje da će sa psom do daljnjega raditi na resocijalizaciji, a datum kada će pristupiti testu socijalizacije ovisi o njegovu napretku.
Kad procijene da je spreman, testiranje će provesti Hrvatski kinološki savez, a veterinarska inspekcija te će rezultate uzeti u obzir donoseći odluku na kraju ovog o njemu ponovljenog postupka.
I udomitelji moraju u školu
Otto polagano uči, ne laje, nije agresivan, a nije mu smetalo ni bljeskanje fotoaparata. No Marija se neće vječno brinuti za Otta – kad i ako prođe test socijalizacije, ovaj cane corso moći će se udomiti.
Do sada se u Dumovec javilo dvadesetak ljudi koji ga žele prihvatiti, a sklonište će pažljivo odabrati najboljeg čovjeka za njega koji će prije udomljenja morati proći i posebno školovanje kako živjeti i raditi s Ottom.
– Kad smo vidjeli Otta, shvatili smo da nije agresivan te smo se potrudili da dobije drugu šansu. Mi smo kod njega vidjeli samo problem u ponašanju; jednostavno nije treniran, a riječ je o psu od tri godine koji je dosad trebao naučiti osnove ponašanja. Moglo je doći do još puno gore situacije nego što se dogodila – zaključuje Marija koja dane provodi s Ottom i trenutačno je najvažnija osoba u njegovu zaista „pasjem životu“.
To se zove perverzija kraj tisuće normalnih dobroćudnih pasa u skloništima