Zakon i red, srijeda, ponoć. Detektivi su u mračnoj uličici i pripremaju raciju u noćnom klubu, inače leglu mafije i prostitucije. Stavljaju pancirke, izvlače pištolje, razvaljuju vrata... Mrak. Ne u seriji, već na TV ekranu. Televizor star dvadeset i jednu godinu u tom je trenutku odlučio da je svoje odradio.
Ni stoti pokušaj paljenja nije ga "oživio", pa sam se okrenula Googleu ne bih li pronašla RTV servis u blizini.
– Nitko vam to više ne popravlja – govorili su mi u Zvonimirovoj prolaznici koje bih pitala jesu li primijetili servis u svojoj ulici, budući da je najpametniji svjetski internetski pretraživač rekao da ću upravo tamo naći spasitelja svog televizora. Nema više ovdje obrta, jedino gdje se još stvara gužva tamo je pred Hrvatskim zavodom za zapošljavanje – objašnjavali su u Zvonimirovoj. Prazni izlozi i lokali urara, postolara, knjižara, prazno kino Mosor, tako danas izgleda nekoć jedna od najprometnijih ulica, što se trgovine i usluga tiče. Ista situacija zatekla nas je prekjučer u Maksimirskoj.
Tamošnja slastičarnica Orijent, govore i same vlasnice, na dugom je potezu ulice jedina radnja koja je još uvijek otvorena. Dućani s odjećom, frizerski i kozmetički saloni, ali i RTV servis, odmah sam primijetila, puni su prašine i zaostalih artikala, što se lagano nazire iza otkinutih komada papira koji prekrivaju izloge.
Normalno je to, nikome se ne dolazi u centar grada u trgovinu, tražiti parking i živcirati se, kad se sve u miru može obaviti u jednom trgovačkom centru – objašnjava razlog napuštanja lokala u Maksimirskoj jedna od prolaznica, a na odlasku dodaje "obrti će ionako uskoro izumrijeti".
Sekcije, primjerice, videotekara, knjigoveža, četkara, ali i RTV elektroničara, međutim, još uvijek postoje pri Obrtničkoj komori Zagreb te redovito održavaju sastanke, što bi, u pravilu, trebalo značiti i da su aktivni. Jesu li ih iz lokala istisnuli visoki nameti ili pojava velikih centara, kao što kažu Zagrepčani? Ili možda suvremene tehnologije u kojima im zanimanja nisu više tražena? Jer i moj je stari televizor, na kraju, završio na otpadu.
Istina. Niti postolara - šustera - više se gotovo ne da naći. Ako trebam tumplati cipele, gledaju me kao da sam s marsa. Pa ljudi, trebam.