Nije veljača samo mjesec ljubavi i vrijeme mačjih jada nego i omiljenog fašničkog deserta, krafni. Na svakom koraku u metropoli, što po pekarnicama, trgovinama i slastičarnicama, što u kafićima i restoranima, iskaču razni novi okusi iako ima i onih koji se uvijek najradije vraćaju dobro znanoj staroj recepturi. Zato smo ispitali što se nudi od neobičnih verzija krafni, ali i gdje su i zašto najpopularniji vječni klasici.
Ne stignemo ih napeći
U slastičarnici Orijent u Petrinjskoj pripremaju ih prema 86 godina staroj recepturi, ali svake godine dodaju i malo novih "začina". Ove su veljače kao plod mašte i eksperimentiranja s okusima nastale četiri premium vrste. Postoje, naravno, i one klasične s marmeladom od marelice, a posebne varijante punjene su kombinacijom cheesecakea i borovnice, pistacije i maline, čokolade i karamele te hrabrim sljubljivanjem kikirikija i crvenog ribiza. Cijene im se kreću od devet do 14 kuna.
– Lijepe su žute boje jer koristimo jaja iz slobodnog uzgoja. Važno nam je da kokice nisu u kavezu. A ostali sastojci su s naših polja, odnosno od lokalnih poljoprivrednika – govori vlasnik Damir Domjanović.
Na kvalitetne, domaće sastojke "puca" i slastičarnica Magnolia u Gundulićevoj, koja je za našega obilaska već do devet sati prodala više od 1000 krafni.
– To nam je zasad rekord. Radimo ih po starinskom receptu iz Vinkovaca, moje mame Rosande Jelinić. Po meni je presudno to što nakon apsolutno svake ture koja se peče odmah promijenimo ulje. Ne valja nikad koristiti isto ulje dvaput jer je okus drugačiji. Za dobre krafne treba imati i ruku, odnosno puno godina iskustva, a mi u njih naribamo i koricu limuna i naranče – kaže vlasnica Jasmina Bagarić, kod koje se nude tri okusa, a svaki stoji osam kuna. Najpopularnije su i dalje krafne s domaćim pekmezom, a dobro idu i one s nougat kremom te s vanilijom s Madagaskara.
U kultnoj slastičarnici Jakšić u Zvonimirovoj za pokladnice s pekmezom od marelice svakoga se dana čeka u redu. A kako nam kaže vlasnica Sandra Marčić, mušterije joj redovito javljaju da ne "prežive" do kuće jer većina zbog nestrpljenja pojede krafne po putu. Desetljećima ima svoje stalne kupce koji već dobro znaju da se ove slastice kod Jakšića počinju pripremati odmah nakon Nove godine.
– Ne stignemo ih napeći kolika je potražnja. Mole nas da radimo cijele godine, ali jednostavno ne stignemo. Nudimo ih u razdoblju od početka siječnja do ožujka. Ista je receptura još od mojeg djeda koji je pokrenuo posao 1936. godine. Ljudi su navikli na taj okus i zato se uvijek rado vraćaju. Tajna je u tome da prostorija u kojoj se pripremaju mora biti dobro zagrijana da se tijesto lijepo digne, baš kao i posuda u kojoj se peku – ističe S. Marčić. Popularne krafne stoje osam kuna, a da bi ispale baš savršeno, dodaje, nužna je i dobro uvježbana ruka.
Idealno pašu uz kavu
U četiri poslovnice slastičarnice Amelie mogu se pak pronaći, uz one tradicionalne s okusom vanilije i čokolade, i minikrafne s kombinacijom jabuke i cimeta te s pistacijama i s lješnjacima. Dolaze u kutiji u kojoj je pakirano šest komada, što stoji 39 kuna, a jedna je 10. Rade se od brašna, kvasca, šećera, mlijeka, vrhnja, ulja, maslaca, ruma i vanilije. Osim što su vizualno atraktivne, po reakcijama zadovoljnih kupaca lako se može zaključiti i da su dobrog okusa, a idealno pašu, kažu u slastičarnici, uz šalicu tople kave.
Naravno, ima još lokacija koje su na meti ljubitelja fašničkih delicija, poput Brooma 44 kod Dolca. Ondje nude jedne od najskupljih pokladnica u gradu, koje radi food blogerica Janja Benić. Stoje 18 kuna, a nerijetko se Zagrepčani danima unaprijed naručuju kako bi se domogli ukusnih krafni.
