Tri metra dug i 1,35 metra visok, a 20 godina svađe oko njega. Dvije kuće na kraju Ulice Josipa Franje Domina u Gornjem Vrapču “ratuju” oko potpornog zida, a dok se jedna strana, kojoj je građevinska inspekcija naredila da ga sruši jer se nalazi na javnom putu, na to oglušuje, druga na sve načine pokušava postići da se rješenje realizira kako bi i oni ispred svojeg ulaza dobili novi asfalt koji je prema planu Gradske četvrti Podsused – Vrapče stigao u ulicu.
Na javnom putu
Ne u cijelu, doduše, jer dok se ne riješe imovinsko-pravni odnosi, kaže predsjednik Vijeća četvrti Dejan Kljajić, asfalt ispred svoga dvorišta ne mogu dobiti ni jedna ni druga strana.
– Zid se treba srušiti jer ondje ne smije biti. Na toj je čestici, naime, prema katastru, javni put u vlasništvu Grada. Ostatak je ulice pak asfaltiran jer ne mogu drugi stanovnici biti taoci zamršenih pravnih odnosa – govori Kljajić. I zaista, prema katastarskom planu tamo je od 1967. javna cesta, a zid je, kaže Jadranka Čuljak iz kuće na kraju slijepe ulice ispred koje se zbog betonskog zida nije asfaltirao put, sagrađen 1972., odnosno nakon što je dio čestice uvršten u vlasništvo Grada.
– Pravnu bitku vodimo godinama. Ponudili smo susjedima i da ga srušimo o svom trošku, no odbili su i molbe i kompromise. Umorni smo od svađe i birokracije, a samo želimo da se ispred kuće možemo normalno okrenuti autom – objašnjava J. Čuljak.
Bara Sokolić, susjeda koja je podigla zid, dodaje da je htjela legalizirati taj dio, no to je nemoguće jer je na gradskom putu.
– Zašto ga ne želi srušiti, ne znam, no mi smo se obratili svim mogućim nadležnim institucijama. Na kraju je građevinska inspekcija zaključila da ga treba maknuti i poslali su joj nekoliko upozorenja, no ništa. Sad su, kako mi je rečeno, uvršteni na popis za rušenje – kaže J. Čuljak. Susjeda ih je, dodaje, i tužila, navodeći da je zid legalno podignut jer je kupila devetinu ceste. Međutim, tužba nije zaživjela jer, tvrdi J. Čuljak, nema dokaza da je dio čestice na kojoj se nalazi njihov.
– Treba se što prije riješiti problem jer će, ako se zid ne ukloni, šest metara ceste ostati neasfaltirano, a moja obitelj i dalje neće imati pristup putu koji nam, kao i svim drugim stanovnicima, pripada, već zemlju i blato u dvorištu – zaključuje Jadranka Čuljak. Druga strana bez komentara I u Građevinskoj inspekciji potvrdili su nam da će oni srušiti zid, no kazali su kako informacija kada će to biti “nije javno dostupna”.
– Prije pet godina donijeli smo rješenje kojim se investitoru naređuje da ukloni betonski potporni zid. Iskoristio je sve pravne lijekove i mogućnosti te je nakon sudskih postupaka 2019. rješenje postalo pravomoćno. Sukladno tada važećim propisima, investitor je u nekoliko navrata pozvan da sam pristupi izvršenju rješenja. A budući da zid nije uklonjen, uvršten je u plan izvršenja Državnog inspektorata – poručuju te dodaju da unatoč pandemiji izlaze na teren i izvršavaju nadzore prema planu rada. I to i po službenoj dužnosti i temeljem prijava, a prioriteti su im, objašnjavaju, određeni zakonom. U nekoliko smo navrata tražili izjavu i od susjede, da objasni zašto ne želi srušiti zid ili pristati na kompromis, no odbila je.
Faktografija govori da su imovinsko-pravni odnosi jasni: uzurpirana je javna ulica 1972., a Građevinska to ne rješava...Baba je prokleta naplatio bi joj i rušenje i novo asfaltiranje!