Zovu ih ruglom Zagreba.
Na sreću da su pod zemljom, reći će stanovnici koji pothodnike izbjegavaju u širokom luku. Radije riskiraju i prelaze prometne ulice. I koliko god ima onih koji su lijeni spustiti se stepenicama, pravi je problem to što roditelji s djecom u kolicima, stariji i osobe s invaliditetom u pothodnike baš i ne mogu. Rampe i liftovi najčešće ne rade. A dodatna je poteškoća kad se pothodnik ne može izbjeći. Primjerice, u Središću, čiji stanovnici moraju kroz mračni pothodnik jer njihovo naselje nema škole, pa djecu vode u Sopot. Ne samo da ih moraju pratiti u školu nego i dočekivati ih kad se vraćaju iz nje. Jer pothodnici nisu na glasu kao sigurni. Ne zato što su oronuli i derutni i što se o njima gotovo nitko ne brine, već zato što se u njima predvečer okupljaju skupine s rubnih dijelova društva koji su “zaslužni” za to kako pothodnici izgledaju. To što je Grad Zagreb odlučio konačno investirati u njih i postaviti kamere odlična je stvar, a možda će pothodnici konačno dobiti i pažnju koju zaslužuju. I novu funkciju. Jer ovu su očito Zagrepčani već odavno zaboravili. Zašto zagrebački pothodnici ne bi postali podzemne galerije moderne umjetnosti? Moglo bi ih se dati na korištenje grafiterima da u njima legalno izražavaju svoju kreativnost. Tako su učinili i u nekoliko svjetskih metropola i od pothodnika učinili prave turističke atrakcije. Uživaju pješaci prolazeći kroz amsterdamski Cuyperspassage proučavajući velike murale.
Pothodnici bi isto tako mogli postati središta virtualne umjetnosti putem projekcija i holograma, jednako kao što je zamišljen tunel Grič. Ili, zašto se dio pothodnika ne bi specijalizirao kao obrtnički prolazi. U njima bi stari zagrebački obrtnici mogli pokazati vještine koje će, ako ih se ne očuva, uskoro postati zaboravljene. Pa bi, uz lijep prostor, turisti i Zagrepčani mogli vidjeti kako se izrađuju šeširi ili popravljaju stari satovi... Opcija je bezbroj, volje očito ima, potrebno je samo krenuti. •
Čak i da grafiteri naprave nekaj furt lepog, opet bi se našli retardi koji bi ta umjetnička djela uništili u sekundi jednostavnim potpisivanjem ili parolama tipa "Mamiću cigane odlazi iz svetinje".