U 4 sata ujutro zvoni budilica. Sat i pol poslije već su na terenu. Kiša pljušti. Ljudi su nervozni.
Iz automobila im trube i psuju. I tako svaki dan već godinama. Stalno nekom smetaju. Jednom prilikom im je zaštitar u Španskom zaprijetio pištoljem.
Prvi snijeg bio najgori
No, Branko, Krunoslav i Tomica na sve to samo snuždeno sliježu ramenima. To je, kažu, dio njihova posla. Oni su djelatnici Čistoće.
Nailaze na sve i svašta, od radioaktivnog otpada, ručnih bombi, pijanih vozača, do štakora koji iskaču iz kontejnera. A od svega toga, najteže im se, kažu, boriti s vremenskim uvjetima.
– Ne znam što je gore, zimi snijeg ili ljeti paklene vrućine. U takvim uvjetima moramo vući kontejner koji zna težiti i oko 500 kilograma – kazao je 38-godišnji Tomica Ljubek.
Jedva su preživjeli snijeg ove zime.
– Prvo smo, uz stotine stanara u zgradama, morali čistiti prilaz kontejnerima od snijega. Znali smo i po 12 sati provesti na terenu, smrznuti i nikakvi – kazao je Krunoslav Mihoković.
Pridružili smo im se jučer dok su iz baze u Radničkoj krenuli čistiti Veslačku ulicu.
– Prije četiri sam godine u kamion ubacio kutiju koja je stajala pokraj kontejnera. Iz nje je ispala ručna bomba. Šok, nevjerica i strah! Kolega i ja samo smo je gledali kako se kotrlja. Tih nekoliko sekundi iščekivanja hoće li eksplodirati činilo se kao godina – ispričao je Mihoković.
Opuštanje doma u tišini
Svog se neobičnog susreta otprije nekoliko godina prisjetio i 45-godišnji Branko Mikuš.
– Bilo je to u Sigetu. Nakon što smo ispraznili kontejnere, primijetili smo 30-ak kutija u kamionu. U njima je bila neka čudna tvar. Odložili smo ih sa strane i pozvali inspekciju – kazao je Mikuš te naglasio kako su on i kolege na kraju ispali krivci jer su to izvadili iz kontejnera i ugrozili javnost.
Nikad ne znaju na što će naići. Zato su istaknuli da nemaju pojma kako bi reagirali da su poput kolega Davora Kovačevića i Emira Ibrahimovića umalo bili ozračeni radioaktivnim otpadom za koji nisu ni znali da ga prevoze u kamionu.
Unatoč opasnostima s kojima se susreću, Branko, Krunoslav i Tomica kažu da dožive i lijepe trenutke.
– Divno je kada nas ljudi pozdrave, pitaju kako smo i je li nam hladno – istaknuli su. Nakon napornog radnog vremena opuštaju se uz obitelj, doma, gdje nitko na njih ne galami.
>>Radnici Čistoće, ne znajući, Zagrebom vozili radioaktivni otpad!
>>Bandić obitelji stradalog radnika Čistoće dao stan na korištenje
Dragi dečki svaka čast na poštenom a vjerojatno slabo plačenom poslu...