Pomalo, nije to još onako kako smo zamislili, ima tu još posla – ovako je na svom Facebook profilu odgovarao dogradonačelnik Luka Korlaet svima koji su prigovarali da su sive betonske žardinjere glomazne i neugledne te da zbog njih nova pješačka zona izgleda ružno i nakaradno. I zaista, više se ne može prigovarati da stara Vlaška izgleda beživotno jer su žardinjere dobile novi "look".
Muke po parkiranju
Ulični umjetnik Chez 186 i jučer ih je oslikavao tirkiznom, žutom i ružičastom, dajući prostoru malo boje. Sad, je li ta urbana intervencija zgodan dodatak ili Vlaška izgleda još gore? Ovisi koga se pita. – Meni se ne sviđa jer mislim da previše odudara od tradicionalnog izgleda stare gradske jezgre. U ovoj se kući rodio August Šenoa, a nekoliko metara dalje nalaze se neki čudni, moderni grafiti. Bode u oči – iskreno će Katarina Lešnjak, konobarica u tamošnjoj pizzeriji. Drugima se, poput Franje Pogoreljca, šarenilo sviđa.
– Sve je bolje od onog dosadnog sivila – govori on. No jesu li betonske žardinjere lijepe s bojama ili bez njih zapravo je najmanja stvar u cijeloj priči koja je posljednjih dana podijelila Zagrepčane. Pretvaranje stare Vlaške na potezu od Draškovićeve do Branjugove i Palmotićeve ulice u zonu isključivo za pješake za neke je izvrstan, a drugima potpuno nepromišljen potez. Još 28. svibnja promet je za automobile zatvoren, kako bi se prostor estetski "podigao" postavljene su i žardinjere od recikliranog betona u koje su posadili mlada stabla, a stanarima je također zabranjeno parkirati u ulici. I dok je ideja na papiru zvučala dobro, nije trebalo dugo da počnu problemi. Za početak, prvih nekoliko dana vozači su unatoč zabrani i dalje preko pješačke zone skretali iz Branjugove u Vlašku i Draškovićevu ulicu, no to se sad riješilo angažiranjem prometnih policajaca koji sprečavaju prolaz automobilima.
– Primijetili smo ipak da su redari snimili i kaznili dostavno vozilo iako se ta vozila smiju voziti ovuda – kaže Ivan Petričević, također konobar u pizzeriji. A tu su i prometni problemi. Stara je Vlaška, naime, mnogim vozačima iz smjera Ribnjaka služila kao prečac za Vlašku ulicu i Maksimirsku cestu, s obzirom na to da se preko Langova trga zbog jednosmjerne regulacije ne može proći. Oni koji, dakle, iz Ribnjaka žele do Kvatrića, moraju sad kružiti preko zelenog vala i Trga žrtava fašizma, što je obilazak od nekoliko kilometara. U Gradu zasad nisu ponudili alternativno rješenje, no Korlaet je na društvenim mrežama objasnio da su prometne studije pokazale da je takvih lijevih skretača zapravo malo, između 7.30 i 8.30 sati njih samo 240.
– Mislim da su išli grlom u jagode jer su se prvo trebali pozabaviti rasterećenjem prometa na tom području, a tek onda uvoditi pješačku zonu. Kako će se to riješiti, odlučit će struka, ali ovo je zapravo bilo najbolje što su mogli napraviti jer ondje nema sretnog prometnog rješenja. Netko će sigurno biti gubitnik – kaže prof. Željko Marušić s Fakulteta prometnih znanosti.
Na tragu europskih trendova
A sviđa li se koncepcija nove zone arhitektonskim i urbanističkim stručnjacima? Marina Pavković je, kaže, pravi fan.
– Ovo je privremena intervencija koja je na tragu europskih trendova u drugim metropolama. Još ne mogu posaditi drveće jer za to trebaju odobrenje Zavoda za zaštitu spomenika, ali je ono zato zgodno postavljeno u žardinjerama. Jako mi se sviđa sve, ali treba riješiti i praktične probleme, a to znači da Grad stanarima omogući parkiranje na nekim drugim lokacijama, poput garaža – ističe. Branko Silađin, pak, nema toplih riječi za ovaj projekt.
– Samo su omogućili ugostiteljskim terasama da se šire i postavili ondje betonska čudovišta. Po meni, trebali su donijeti 30 stolova i 120 stolica gdje ljudi mogu sjesti i koristiti pješačku zonu. I kompletno ukloniti terase restorana i kafića – kaže Silađin.
Nova pješačka zona privremeno je rješenje, ponovili su u Gradu, a za konačnu transformaciju raspisat će se javni urbanistički natječaj. Postavljanje privremenog rješenja koštalo je pak 369.500 kuna. Idejno rješenje stajalo je 22.500 kuna, a radovi na izmjeni prometne signalizacije i iscrtavanju novih zebri 117 tisuća. Za deset je žardinjera izdvojeno 135 tisuća kuna, a prijevoz, sadnja i zalijevanje stoje 60.000. Turistička zajednica Zagreba platila je umjetnika za njegovu ideju te oslikavanje žardinjera i betona, što je koštalo 35 tisuća kuna, a najavljivani betonski stol u ovoj fazi nije predviđen. Zanimalo nas je i hoće li riješiti prometne gužve, a iz Grada su nam odgovorili da će se vozači na novu regulaciju trebati naviknuti.
– Jedan od problema je i nepostojanje tranzitne veze na sjeveru grada, odnosno sjevernog prstena koji bi odvlačio tranzitne vožnje u smjeru istok – zapad i obrnuto. Ovime želimo skrenuti pozornost vozača koji koriste smjer sjever – jug i obrnuto da odaberu drugu prometnu rutu, a ako im to nije prihvatljivo, najbolja alternativa je korištenje javnog prijevoza i/ili bicikla – kažu u Gradu.
par ružnih žardinjera, i to od recikliranog betona! i tisuće automobila koji kruže duljim putem do svog odredišta. znači, par stotina reciikliranog betona...i tisuće tona co2 ekologija, prije svega? dugo nije bilo ovakvih opsjenara!