U vrijeme kada se građani Vukovara i Hrvatske prisjećaju stradanja u Vukovaru u studenome 1991. godine, vrlo su česta pitanja je li se sve to moglo nekako spriječiti i tko je odgovoran za sve počinjene ratne zločine. Prema svim pričama preživjelih najveći dio ratnih zločina dogodio se poslije sloma obrane Vukovara, odnosno poslije 18. i 19. studenoga. Tada su se dogodile brojne odmazde po gradu, ubojstva civila i ranjenika, silovanja, ubojstva u Veleprometu i na Ovčari...
Kada je riječ o najodgovornijim osobama, tu se u gotovo svim pričama ističu četiri imena: Veljko Kadijević, Mile Mrkšić, Miroslav Radić i Veselin Šljivančanin. Sva četvorica u to su vrijeme bili časnici JNA koji su donosili odluke ili pak zapovijedali na terenu jedinicama JNA. U isto su vrijeme bili na neki način, iako ne izravno, i nadležni raznim paravojnim formacijama koje su tada djelovale na terenu ili su pak mogli poduzeti neke mjere da ne dođe do ratnih zločina. Nažalost nisu, pa su se zato i dogodili brojni ratni zločini te se i danas s područja Vukovara traga za 380 nestalih.
Kako je i poznato, Kadijević je preminuo u Moskvi 2014. godine, s tim da nikada nije osuđen za ratne zločine, dok je Mrkšić osuđen na 20 godina zatvora i preminuo je 2015. godine u zatvoru. Miroslav Radić oslobođen je svih optužbi te danas živi slobodno i ne pojavljuje se u javnosti. Svih je ovih godina najeksponiranija osoba od te četvorice Veselin Šljivančanin, kojega je sud u Haagu prvo osudio na pet, potom na 17, a onda na kraju na 10 godina zatvora. Šljivančanin je u rat ušao kao major JNA da bi poslije rata bio unaprijeđen u čin pukovnika JNA, vjerojatno zbog rezultata koje je postigao.
Preživjeli Vukovarci i danas se sjećaju Šljivančanina i njegova ponašanja prema predstavnicima međunarodne zajednice koji su željeli pristupiti bolnici i tako osigurati ranjenike. Najbolje ga se pak sjećaju oni iz vukovarske bolnice gdje je došao 18. studenoga 1991. godine i gdje je upravo on bio jedan od najodgovornijih za odvajanje ranjenika i civila koji su potom odvezeni na Ovčaru i tamo brutalno strijeljani.
– Vijeće je zaključilo da je Veselin Šljivančanin odgovoran za ono što se dogodilo na Ovčari tijekom popodneva, znatno prije pogubljenja. Unatoč tome što je bio odgovoran za sigurnost ratnih zarobljenika i što je otišao na Ovčaru u vrijeme kad su oni zlostavljani, Veselin Šljivančanin nije poduzeo ništa da bi zaustavio premlaćivanja ili spriječio da se ona nastave. Propustio je izdati odgovarajuće upute vojnim policajcima koji su stražarili nad zarobljenicima i propustio je osigurati, pa čak i zatražiti njihovo pojačanje, što je spadalo u njegove mogućnosti i ovlasti. Iz tih razloga, ustanovljeno je da Veselin Šljivančanin snosi kaznenu odgovornost za pomaganje i podržavanje zločina mučenja i okrutnog postupanja jer je propustio djelovati – stoji u presudi Međunarodnog suda u Haagu.
VEZANI ČLANCI:
Šljivančanin je "odležao" svoju zatvorsku kaznu te je postao osoba koja se svako malo pojavljuje u javnosti u Srbiji. "Krvnik s Ovčare", kako nazivaju Šljivančanina, postao je osoba koja piše knjige, drži njihove promocije, sudjeluje na javnim tribinama, a može ga se vidjeti i na sportskim utakmicama. On se isto tako svako malo pojavljuje i na raznim televizijama gdje kao vojni stručnjak komentira rat u Ukrajini ili govori o političkim pitanjima. Šljivančanin je i član Glavnog odbora Vučićeve Srpske napredne stranke (SNS), što puno toga pojašnjava o njegovu društvenom djelovanju. Cijelo to vrijeme on se nikada nije pokajao za bilo koji svoj postupak tijekom agresije na Vukovar niti je kritički govorio o razaranjima jednoga grada.
Nataša Kandić, osnivačica Fonda za humanitarno pravo iz Beograda, govoreći o Šljivančaninovu društvenom i javnom životu kaže kako je on jedan od mnogih osuđenih ratnih zločinaca koji su se poslije odslužene zatvorske kazne vratili u normalan privatni i javni život kao da se ništa nikada nije dogodilo.
– To je realnost koju nismo očekivali poslije 2000. godine, kada je došlo do promjene vlasti u Srbiji. Mi se i danas sjećamo slike Šljivančanina iz Vukovara iza kojeg je razrušeni grad. Ta je slika sada negdje arhivirana, a on je prisutan u današnjem javnom životu bez ikakvih ograničenja, što samo pokazuje koliko smo se udaljili od onoga što smo očekivali u procesu suočavanju s prošlošću. Izgubili smo se negdje u tranziciji, a nema nikoga ni iz međunarodne zajednice da pomogne – rekla je Kandić. Dodaje i kako u svemu tome pomaže i činjenica da u udžbenicima povijesti za osnovne i srednje škole nema govora o razaranjima u Vukovaru, počinjenim ratnim zločinima kao ni logorima u kojima su bili zatočeni građani Hrvatske na teritoriju Srbije. Prema njezinim riječima, tek su pojedine nevladine organizacije i novinari ti koji podsjećaju i upozoravaju na postupke ljudi kao što je Veselin Šljivančanin.
>>Tisuće ljudi stiglo u Vukovar: Milanović ove godine nije bio u Koloni sjećanja, otišao u Škabrnju>>
Soi fali jedan odjel sto ga mossad ima za ovakve.