I u 80. godini svakodnevno je u klubu u Ilici, postavlja radove kolega, odabire motive za izlaganje... Neumorni Vladko Lozić dobitnik je ovogodišnje Nagrade za životno djelo Hrvatske zajednice tehničke kulture.
– Ne razumijem ljude koji ništa ne rade i sjede doma – “žali” se na svoju generaciju Lozić, odlikovan, uz ostalo, za doprinos tehničkoj kulturi i istraživački rad na povijesti Fotokluba Zagreb.
Ljubav prema fotografiji razvio je kao 10-godišnjak dobivši od tetka prvi fotoaparat Leicu 2, a ona se pojačala u Zagrebu na studiju elektrotehnike, koju je i magistrirao. Radeći na željeznici Lozić je vozio “na dva kolosijeka”.
– Vodio sam dvostruki život, uz posao intenzivno razvijao hobi, učio od majstora, snimao gradske vedute... – ističe Lozić, i danas tajnik Fotokluba, već 32 godine. Neizbježno spominje razlike u utjecaju tehnologije, uz opasku da je danas fotićima i lakše.
– Dok smo mi u tamnoj komori imali najviše 10 mogućnosti, danas ih na digitalnom aparatu i u softveru imate milijun – uspoređuje Lozić. Trajni su ipak, ističe, savjeti iskusnih.
– I dalje su kriteriji strogi, talent je presudan za uočavanje detalja – kaže Lozić.Za položaj tehničke kulture navodi da nikad nije bio lošiji.
– Danas društvo premalo cijeni to što su naše zajednice tehnički opismenjavale narod. Ako se nastavi neimaština, tehnička kultura past će na najniže grane. I u školama stagnira – kaže.
Doajen bogatog opusa, u kojem su i brojne monografije, napominje da mu je iz kolekcije od desetaka tisuća svojih snimki teško opredijeliti se za favorita. Pritom je citirao legendarnoga zagrebačkog fotokroničara Tošu Dabca. – Dobra se fotografija vidi sama po sebi, a loša se zaboravi – napominje Lozić, koji bi početnike uvijek uputio da u Zagrebu najprije slikaju Gornji grad. Počašćen priznanjem, sjetio se Dabca.
– Svaka nagrada novi je čavao u lijesu, to je dokaz da stariš – u šali će vitalni Lozić.
