Priča je uvijek ista. Kada je vani hladno, svi prizivaju toplije dane, a kad ljeti zaprži, najradije bi emigrirali na Sjeverni pol. No, postoje ljudi koji ovih dana ne moraju prijeći tisuće kilometara da bi pronašli polarne temperature, samo moraju – otići na posao. Radnici u hladnjačama u ljetnim mjesecima mijenjaju vanjskih +40 stupnjeva Celzijusa s -20 u komorama, a kako je tu amplitudu od 60 stupnjeva osjetiti na vlastitoj koži, iskušali smo s djelatnicima Zagrebačkih tržnica na Žitnjaku.
– Ništa bez termogaća i isto takvih čarapa. To se navuče prvo, a onda ide još nekoliko slojeva odjeće ispod posebnog radnog odijela za niske temperature. Kapa i rukavice obvezni su, oko pasa se stavljaju štitnici za bubrege, a na noge idu posebne tople radne cipele – pokazuje Bariša Zidrum, jedan od 14 radnika u hladnjači s ukupno 30 ledenih komora. Od toga ih je 10 “blagih” s temperaturom od +2 do -5 Celzijusa na kojima se čuva voće i povrće. U hladnijima se živa na termometru spušta i ispod -20, pa se ondje drže meso, riba i sladoled koji je, kažu u hladnjači, najdelikatnija roba. Posao radnika je utovar i istovar hrane, a prije nego što uđu u komore obvezna je priprema u “tampon-zoni”, gdje je 10-ak stupnjeva.
– Zimi nam je smiješno što je u komorama nekad i toplije nego vani, no ljeti nema šale. Ako se ne držimo svih pravila, možemo imati ozbiljnih zdravstvenih teškoća, od obične grlobolje i glavobolje do težih krvožilnih problema – govori Zidrum, koji u hladnjači radi već 35 godina, no kaže da je “zdrav kao dren” jer je savjestan. Kada na posao dođu novi kolege, prvo ih uči koliko je važno paziti na zdravlje, no dodaje kako uvijek ima “fakina” koji prvih dana ekstremne hladnoće ne shvaćaju ozbiljno. Bilo je čak i onih koji su prije ulaska u komore smočili glavu pa čekali da im se na vrhovima kose stvore ledeni šiljci. Tijekom godina doživjeli su puno raznih anegdota, pa je jedan kolega ostao i slučajno zaključan u komori. Srećom, samo na petnaestak minuta.
– No brzo shvatiš da nema šale. Radi se u smjeni od 6.30 do 14.30 sati, a u komorama se smije provesti maksimalno 45 minuta, pa slijedi 15 minuta grijanja uz obrok i topli čaj da se tijelo ne pothladi – kaže Zidrum te dodaje kako se ni na kraju radnog dana ne može samo otići kući jer ponovno treba boraviti u aklimatizacijskim hodnicima. U odnosu na trenutačne temperature zraka, već je u njima “friško”, a koliko je hladno u komorama, osjetili smo i na vlastitoj koži te vrlo brzo shvatili zašto zaposlenici nose toliko zaštitne odjeće i obuće. Balerinkama, naime, definitivno nije mjesto u hladnjači! Odmah se počinju osjećati trnci, no najveći je problem otežano disanje zbog hladnog zraka te pritisak u glavi. Na zidovima se stvara sloj leda, a ne vrijedi ni usporedba “kao u frižideru” jer je u komorama doslovno hladnije.
– No danas je još super kako je bilo nekada jer je sve modernije i uvjeti su rada puno bolji – nastavlja 54-godišnjak, koji u hladnjači radi od svoje 19. Prije se, kaže, sve radilo ručno, pa su se i svinjske polovice nosile na leđima iz komora u kamione. Danas je, pak, sve automatizirano te se uglavnom radi na viličarima. Radnici točno znaju gdje što stoji, a kada kamioni za utovar dođu, ključna je brzina kako vrata komora ne bi bila dugo otvorena. Čuvaju se ondje pršuti, jaja, salame, slanine, lepinje za ćevape...
– “Najslavnija” hrana koju smo čuvali bile su lubenice koje su zamrznute u ljeto kako bi dočekale zimu, a na kraju su završile na malim ekranima. Čuvale su se, naime, za snimanje “Glembajevih” – prepričava Bariša Zidrum.
Edo Varl, voditelj odjela hladnjače u Zagrebačkim tržnicama, objašnjava kako zapravo iznajmljuju prostor privatnim korisnicima, a naplaćuju prema kvadraturi. Njegovi radnici preslaguju desetke, pa i stotine tona robe, a prosjek godina im je više od 50 te svi imaju podulji radni staž. No baš zbog toga, kažu, na hladnoću su navikli, a nikad je ne bi mijenjali za rad na ljetnoj žegi.
Pogledajte video - što građani misle o obnovi rotora:
Jadni radnici i obični smrtnici a guzonje se kokoše u udobnim foteljama i primaju plaće za ništa .Plaće koje im mi zaradimo.Jadno da jadnije biti nemože pa se čudimo što nas trenutno više ima u Njemačkoj Irskoj Švedskoj Austriji...Tužno alii istinito jer tražimo samo dostojanstven život i trun sreće a ovje je to nemoguće dobiti...