Ružmarin, bosiljak, lavanda, menta… Neke su od biljaka koje se mogu odabrati u akciji “Začin ljubavi” udruge La Verna, a nakon što se donira simboličnih 35 kuna, volonteri će ih odnijeti njezinim korisnicima ili palijativnim bolesnicima koje donatori osobno poznaju, ali ih ne mogu posjetiti zbog korone. Zamisao je i da se akcijom osvijesti kako su upravo volonteri, uz medicinske timove, taj “začin” koji je nedostajao u skrbi neizlječivih i teže oboljelih ljudi te pri pomoći nji hovim obiteljima. Biljke se mogu kupiti na web-stranici udruge, a 10. listopada od 10 do 14 sati imat će i štand na Cvjetnom trgu, čime će se također obilježiti Svjetski dan hospicija i palijativne skrbi.
Godišnje 70 korisnika
– Palijativna skrb iznimno je izazovna jer uključuje i to da ne kome pokupimo lijekove ili mu čitamo knjigu, ali i to da ga drži mo za ruku i zajedno plačemo. Pružamo im psihosocijalnu i duhovnu podršku – govori predsjed ica udruge Blaženka Eror Matić, koja je prije nekoliko godina nagrađena i volonterskim Oskarom.
U kućne posjete odlaze već 11 godina, odnosno otkako su u sklopu Franjevačkoga svjetovnog reda, Mjesnog bratstva na Kaptolu, prošli edukaciju o palijativnoj skrbi. Trenutačno imaju 28 volontera, od kojih je većina treće životne dobi, i oko 70 korisnika godišnje.
- Franjevci su nas naučili da svaki čovjek zaslužuje dostojanstvo, što mi živimo kroz volonterski rad. On pak mijenja živote bolesnika, ali i obogaćuje naše - objašnjava Blaženka Eror Matić.
Slaže se i socijalna radnica Olivera Kapetanović, koordinatorica mobilnog tima volontera, koja ističe kako je iznimno važno za držati emocionalnu jakost, čemu pridonose sastanci na kojima razgovaraju o onome što ih je pogodilo. Svatko prije kućnog posjeta, dodaje, mora proći edukaciju o radu s palijativnim bolesnicima, a pomažu i njihovim obiteljima.
– S nekim se životnim situaci jama, poput bolesti i smrti, teško nositi, pa smo zato tu i za obitelji kojima treba pomoć, primjerice u procesu žalovanja – kaže O. Kapetanović.
Ključna je empatija
Uz neke su korisnike i godi nama pa je nemoguće ne vezati se za njih, što volontere, kažu, i dodatno oplemenjuje i rastužuje pri rastanku.
– Imamo i volontere koji su prije bili naši korisnici. Kolega kojemu je preminula supruga, a mi smo tada bili uz njega, nakon nekog se vremena priključio nama – prisjeća se dugogodišnja volonterka Jadranka Jajaš.
Svima trima zajedničko je i to što su imale u životu blisku osobu koja je preminula, a njihova je obitelj sama nosila teret da je njeguju, pa su iskusile kako je teš ko nositi se bez nečije pomoći sa smrću i bolešću.
– A ta je empatija ključna u pa lijativnoj skrbi – zaključuju.
