Od danas sam ja ovdje šefica! Ima li tko primjedbi? – poruka je to koja je odzvanjala ušima 300-tinjak radnika Udarnika, a još tamo osamdesetih poslala ju je stojeći na nekoliko kutija kako bi je bolje vidjeli. Pred riječima Marine Matulović-Dropulić, koja je postala prinudna upraviteljica tvrtke pred bankrotom, svi su ustuknuli, a već se tada vidjelo, kako se moglo čuti od njezinih suradnika, da će daleko dogurati. Kasnije je postala zagrebačka gradonačelnica, a potom i ministrica zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. Dužnost šefice najvećeg hrvatskog grada obnašala je u dva navrata, dva mjeseca 1996. te od svibnja 1997. do ožujka 2000., a njezino su “vladanje” obilježili veliki građevinski radovi jer je metropola tada dobila tramvajske pruge do Dupca i Prečkog, dva podvožnjaka na Savskoj, Kaptol centar i Importanne Galeriju, produženu Branimirovu...
Druga zagrebačka gradonačelnica 1. ožujka 2002. postala je Vlasta Pavić, koju je, kao članicu SDP-a i dotadašnju dogradonačelnicu, Skupština odabrala za tu funkciju nakon što je Milan Bandić dao ostavku zbog vožnje s 1,6 promila alkohola u krvi. Postala je tada šefica svom dojučerašnjem šefu, čime je počelo i razdoblje njihovih stalnih sukoba koji su isplivavali sve kraja njezina mandata 2005. Bandić se uporno pokušavao nametnuti kao vođa, a Vlasta Pavić to nije dopuštala.
Čime su se i kako borile
Njih će dvije ostati upisane u zagrebačku povijest kao jedine žene koje su bile na čelu glavnog grada. No razlika između njih i žena koje su pokušale preuzeti vođenje metropole jest u tome što su izabrane posredno. Otkako se gradonačelnik bira direktno, na tu je titulu “jurišalo” pet žena, a na predstojećim će izborima to pokušati dvije, Vesna Škare-Ožbolt i Marina Pavković. Prvu šira javnost percipira kao jednu od najbližih suradnica predsjednika Franje Tuđmana, a druga je većini postala poznata nakon ožujskog potresa, kada je kao arhitektica okupila stručnjake u inicijativi Obnovimo Zagreb. Manje je poznato da je nekoliko godina bila i direktorica Velesajma te joj je Bandić bio šef. Sada će ga pokušati smijeniti, a hoće li njih dvije biti bliže većini kolegica koje jedva da su na lokalnim izborima prešle prag ili pak jedinoj ženi koja je uspjela s Bandićem ući u drugi krug, Anki Mrak-Taritaš, ostaje tek vidjeti.
No, prisjetimo se i žena koje su to već pokušale. Prvi put kad se gradonačelnik birao direktno, 2009., u utrku je ušla Tatjana Holjevac. Pokušala je kći Većeslava Holjevca, koji je ostao poznat kao gradonačelnik koji je izgradio Novi Zagreb, još jednom, četiri godine kasnije, no ni prvi ni drugi put nije uspjela ostvariti značajniji rezultat. U politiku metropole ušla je 2005., kada je njezina nezavisna lista dobila četiri mandata, postavši time najpoželjnija zastupnica za koaliranje. Isti broj mandata osvojila je i 2009. kada je kao gradonačelnička kandidatkinja dobila tek 5,86 posto glasova, a u bitki za Zagreb 2013. nije prešla ni izborni prag, nakon čega se prestala baviti politikom.
Rješavanje nezaposlenosti, adaptacija bolnice u Blatu i obnova fasada dio su njezina programa, no očito ga, kako je i sama zaključila, Zagrepčani nisu prepoznali. S nezaposlenošću se u koštac htjela uhvatiti i Margareta Mađerić, menadžerica marketinga i komunikacija, koja je kao kandidatkinja HDZ-a i partnera također bila u utrci 2013., no osvojila je tek 5,41 posto glasova. Program naziva “5X5 za pet puta bolji Zagreb”, koji se trebao pozabaviti i osnivanjem gradskog ureda za umirovljenike, bio je njezin adut.
– Očito je desno biračko tijelo prepoznalo Milana Bandića kao svog kandidata – govorila je nakon izbornog poraza.
Bolji rezultat nisu postigle ni dvije kandidatkinje u utrci na prošlim lokalnim izborima, nekadašnja Bandićeva zamjenica Sandra Švaljek i tadašnja ikona desnice Bruna Esih. No zato jest Anka Mrak-Taritaš, koja je od Bandića izgubila za nešto više od 16 tisuća glasova. On je, točnije, dobio 51,79 posto, a A. Mrak-Taritaš, koju su podupirali SDP, HNS, HSS, HSU, Naprijed Hrvatska i Stranka umirovljenika 46,07 posto.
Važan “jezičac na vagi”
A što se tiče lošijih rezultata, ističu politički analitičari Krešimir Macan i Ankica Mamić, stvar je u tome što iza tih kandidata uglavnom nije stajala velika stranka pa je izbore bilo teško odraditi logistički.
– Da bi se oformile različite liste, mora se okupiti oko 1500 ljudi. Takav je slučaj u glavnom gradu, a u manjim je lakše biti nezavisni kandidat – govori Ankica Mamić. Macan pak kaže da je dosadašnjim kandidatkinjama primarni cilj bio ući u Skupštinu, a to im je najčešće i uspijevalo.
– I dvije žene koje sad idu u utrku najvjerojatnije će bolje proći po pitanju Skupštine nego u borbi za gradonačelničku funkciju. Što i nije loša pozicija jer bismo mogli dobiti nikad rascjepkaniju Skupštinu, a one će biti “jezičac na vagi” – kaže Macan. Razlog puno većemu uspjehu A. Mrak-Taritaš, napominju, jest to što je SDP kao jedna od najjačih političkih opcija u metropoli stao iza nje, a možda bi i M. Mađerić prošla bolje, slažu se, da je HDZ nije izbacio kao “alibi kandidata” kad se već znalo da ta stranka nema prevelike šanse u utrci za Zagreb.
Jos u prosincu sam mislil da je gotov, al sad mislim da ima itekakve sanse za jos jedan mandat