Spomenik je kulture prve kategorije, nalazi se na krajnjem rubu naselja nadomak metropoli, uz potoke Srebrnjak i Korenjak, a nakon što je lani na zdanju završena konstrukcijska obnova, dvorac Erdödy u Kerestincu uskoro ulazi i u cjelovitu. Projekt je to vrijedan 13,7 milijuna eura, osiguranih iz europskih fondova, a kako bi se počelo s radovima na renesansno-baroknom kaštelu, krajem prošle godine svetonedeljski gradonačelnik Dario Zurovec potpisao je ugovor s Ministarstvom kulture i medija o dodjeli bespovratnih sredstava koja su dobivena putem provedbi mjera zaštite baštine oštećene u seriji potresa s epicentrom na području Sisačko-moslavačke županije.
Pallavicini prodali Türkovima
– To je dosad najveći direktan iznos iz EU fondova koji je Sveta Nedelja dobila za neki projekt, a obnova i svojevrsni spas devastiranog dvorca bili su jedan od prioritetnih ciljeva. Nismo se željeli zaletjeti u investiciju koju ne bismo mogli pratiti, već smo se postupno brinuli o dvorcu, ovisno o dostupnim financijama, ali i fondovima – istaknuo je Zurovec, inače rođeni Kerestinčanin, koji ne skriva ponos što će dvorac tijekom njegova mandata biti obnovljen. U tijeku je, ističe voditeljica projekta Martina Fabijan, priprema dokumentacije za raspisivanje natječaja za izvođača radova, koja bi se ovog tjedna trebala naći i u javnom savjetovanju.
VEZANI ČLANCI:
Novac će biti utrošen namjenski na građevinsko-obrtničke te restauratorsko-konzervatorske i arheološke radove, vodovod i odvodnju, strojarske zahvate i elektroinstalacije, vatrodojavu i dizalo. Do kraja lipnja 2026., do kada je rok za završetak radova, u planu je i postavljanje novih parketa te obnova fasade, a rušit će se i objekt u prizemlju kako bi dvorac mogao biti stavljen u funkciju.
– Prema istraživanjima s konzervatorskog odjela, prva građena struktura datira iz prve polovine 16. stoljeća. To je najvjerojatnije bila nekakva kurija na koju je Petar II. Erdödy oko 1560. dogradio kaštel s obrambenim kulama. On je, međutim, ubrzo umro pa je gradnju dvorca preuzeo njegov sin, Petar III., koji je u najvećoj mjeri i zaslužan za današnju konstrukciju zdanja – kaže Robert Maračić, ravnatelj knjižnice Mihaela Šiloboda u Svetoj Nedelji.
Gradnja kaštela trajala je nekoliko desetljeća, a na brzinu radova utjecali su, među ostalim, nemiri 1573., u povijesti poznatiji kao Seljačka buna, koju je predvodio Matija Gubec, ali i brojni turski napadi. Zabilježeno je kako je 1592. godine Petar III. Erdödy uspješno obranio kaštel od turskog napada, kada su poharane gospoštije Okić, Kerestinec, Jastrebarsko i Samobor. Osim u bitkama, dvorac je stradavao i u požarima i potresima, a pamti se onaj zagrebački iz 1880., koji je u potpunosti srušio najveću kulu. Tadašnji vlasnici, talijanski plemići Pallavicini, dvorac su prodali karlovačkoj obitelji Türk, koja je na zdanju obnovila sjeverno pročelje, a uklonjene su i dvije južne kule te drugi kat sjevernog i zapadnog krila.
Prema zapisima, u Kerestincu su se tijekom turskih osvajanja održavale i sjednice Hrvatske kraljevinske konferencije, kao posebnog saborskog tijela.
– Iako se u prošlosti baš i ne spominje, dvorac je izuzetno važan za povijest kako Svete Nedelje tako i Hrvatske. Naime, svojevremeno su ondje živjela četiri bana. Među prvim stanovnicima bio je Petar II. Erdödy, a kasnije i njegov sin Toma, najpoznatiji po velikoj ulozi u pobjedi Turaka pod Siskom, te Nikola III., koji se često zanemaruje u našoj povijesti iako je jedan od najzaslužnijih vođa koji je dijelove Hrvatske oslobodio od turske vlasti. Nekoliko je godina ondje živio i ban Adam Baćan, koji je bio visoki dužnosnik u nekadašnjoj Kraljevini Hrvatskoj – objašnjava Maračić.
VEZANI ČLANCI:
Crni dijelovi prošlosti
Crni dio njegove povijesti svjedoči kako je u dvorcu za vrijeme ustaškog režima bila časnička škola, a u travnju 1941. odredbom tadašnjeg Redarstvenog ravnateljstva za Zagreb postao je i koncentracijskim logorom iz kojeg su u noći na 14. srpnja brojne žrtve pokušale pobjeći, no ubrzo je za njima krenula vojska te je većina ubijena na licu mjesta, dok su ostali bili osuđeni na smrtnu kaznu strijeljanjem. Dio vojarne nakon Drugog svjetskog rata u Kerestincu ostao je sve do devedesetih godina, do Domovinskog rata, kada su onamo dovođeni i mučeni zarobljenici pa je prozvan i “Krvavim dvorcem”.
