Još od šezdesetih i legendarnog “Winnetoua” pa sve do danas megapopularne “Igre prijestolja” strani su filmaši ispočetka otkrivali hrvatske krajolike te ih koristili kao lokacije za svoje projekte. Dobar dio njih odabirao je južne krajeve, ali su, kaže povjesničar filma Daniel Rafaelić, svjetska imena znala “zalutati” i u Zagreb.
– S jedne je strane jasno definiran arhitekturom 18. stoljeća na Gornjem gradu i socijalističkom arhitekturom Novog Zagreba, a s druge strane nedostaje mu izgled velegrada pa su se u njemu uglavnom snimali manji, intimniji filmovi – ističe Rafaelić.
PMF sjedište KGB-a
Jedan od najvećih svjetskih redatelja Orson Welles u svojemu je “Procesu” iz 1962. upravo do maksimuma iskoristio tu razliku Gornjeg grada i modernog Zagreba kako bi dočarao tmurnu atmosferu romana Franza Kafke o besmislu birokracije, prema kojem je film rađen.
– Welles je iskoristio i otuđenost nebodera u Vukovarskoj, koja se tada još gradila, i sjetnu maglovitu atmosferu Gornjega grada. Kada bih trebao odabrati samo jedan videozapis koji na najbolji način daje sliku Zagreba, mislim da bih odabrao upravo “Proces” – kaže Rafaelić.
U hrvatskoj je metropoli 1986. i Jackie Chan snimio jedan od svojih najboljih filmova, “Božji oklop”, u kojemu su posebno upečatljive scene automobilske i motociklističke jurnjave po Gornjem gradu koja vrhunac doživljava akrobatskim skokom s tržnice Dolac, a završava preskakanjem preko Save, kada se u pozadini pojavljuje tada još nedovršena zgrada HRT-a.
– Zagreb je do svog ušminkavanja nakon Univerzijade bio dobra podloga za filmove o Drugom svjetskom ratu pa je tako i Sam Peckinpah 1977. ovdje snimao svoj “Željezni križ”. U jednom TV filmu Zagreb je čak “glumio” Istočni Berlin, a zgrada PMF-a bila je sjedište KGB-a – govori Rafaelić.
Strane produkcije
Gornji je grad vrvio i odličnim kulisama za povijesne drame smještene u 19. ili rano 20. stoljeće, a najčešće se koristila palača u Opatičkoj, danas Hrvatski institut za povijest.
– Antun Vrdoljak možda ju je i najbolje upotrijebio, i to u filmu “Glembajevi”, u kojem su upečatljive i scene šetnje po Mirogoju – napominje Rafaelić.
“Seljačka buna”, film Vatroslava Mimice iz 1975., vrhunac doživljava pogubljenjem Matije Gupca na Trgu sv. Marka, snimljenom na autentičnoj lokaciji. S Gornjeg grada na periferiju preusmjerila se pozornost filmaša tek nedavno, a tome su doprinijeli i filmovi koji prikazuju kvartovski život, poput “Metastaza”.
– Taj film Branka Schmidta sniman je 2009., a prikazuje jedan sadašnji trenutak, grad kakav ljudi koji u njemu žive znaju – kaže Rafaelić.
Zagreb, dodaje, još nije potpuno filmski otkriven, a i te kako može biti lokacija za kvalitetne radove. Već smo vidjeli koliko svjetski spektakli kao što su “Igra prijestolja” i “Ratovi zvijezda” mogu značiti za razvoj turizma, a Zagrebu bi u tom cilju pomoglo i otvaranje stranim producentima i redateljima. •
Stara boljka vecernjakovih novinara, pisu o temama o kojima su naculi, i ne naprave domacu zadacu i studiozno prouce temu, vec pisu to "nacuto". Dakle, ne pokusavam podcijeniti svjetsku kvalitetu Vrdoljaka i Mimice, ali za vasu informaciju u Zagrebu i Samoboru su snimali laureati Nagrade Filmske Akademije Ed Begley i Geena Davis, pa Jeff Goldblum, na primjer. Naravno, Glembajevi i Kiklop, Furlanica, Begovicka i nadarevic poznatiji su i vazniji od spomenutih, ne?