Četvorni je metar stajao 1700 eura, što za razdoblje netom prije velike ekonomske krize i tu lokaciju i nije bio baš bagatelni iznos, no ljudi su stanove ondje ipak hrlili kupovati jer su stalno slušali da će postati “hit” naselje. Škola bi se, govorili su im agenti za nekretnine, trebala sagraditi za koju godinu, a planira se i vrtić, kao i ostala potrebna infrastruktura, pa je priliku valjalo zgrabiti odmah, prije no što cijene još porastu. Tako počinje priča o tome kako je južni dio Podsuseda, omeđen Alejom Bologne i rijekom Savom, iz malog naselja u posljednjih desetljeće i pol “nabujao” u gusto naseljenu sredinu s 3500 stanovnika, no demografski rast na kraju je ispao jedini trend u kvartu koji je pozitivan. Jer unatoč pustim obećanjima, taj dio gradske četvrti Podsused-Vrapče ni danas nema nijednu trgovinu, poštu ili liječničku ordinaciju, prometnice su, žale se, pune rupa i bez nogostupa, a na mjestu gdje su trebali niknuti škola i vrtić danas stoji kukuruzište.
Sam polijepio “znakove”
Osjećaju se zato kao da su pali na foru, kažu nam svi na koje smo naišli u kvartu, jer iako imaju velike i lijepe stanove, djeca im, umjesto na igralištu, dane provode družeći se posred raskrižja između zgrada ili jedan kod drugoga u gostima. A zaključili su, čini se, i da je vrag odnio šalu jer su u samo nekoliko dana prikupili gotovo 500 potpisa u peticiji kojom traže da se u kvartu podigne barem sportsko-rekreativno igralište za djecu i odrasle kako bi se osnovci i oni nešto stariji mogli okupljati bez bojazni.
– Želimo da djeca u našem naselju imaju sigurno mjesto za igru i druženje, a ne da moraju svako malo bježati da ih neki vozač ne bi slučajno pokupio. Trenutačno imamo jedno igralište, ali ono je samo za najmlađu djecu i premalo je za potrebe svih stanovnika – objašnjava Leo Rostohar, vijećnik Mjesnog odbora Podsused i jedan od pokretača peticije koji živi u Ulici Pijavišće u kojoj su se također prije petnaestak godina naveliko prodavali stanovi u novogradnji.
U pokretanju peticije sudjelovala je i Veseljka Klobučarić-Pirc, kolegica iz Vijeća, a podržala ih je Štefica Rodić-Stupalo, vijećnica u Mjesnom odboru Perjavica-Borčec. Njih dvije pak objašnjavaju kako je zagrebački Generalni urbanistički plan (GUP) godinama ranije na ovom području predvidio lokacije za gradnju škole, vrtića i drugog sličnog sadržaja, i to na dnu Ulice Pijavišće, no do realizacije nije došlo zato što u naselju ne postoje je adekvatne gradske parcele na kojima bi se takvi objekti mogli podignuti.
– Parcele su uske i dugačke, ne može se na njima graditi ništa korisno. Da bismo to napravili kako treba, moraju se otkupiti zemljišta od privatnih vlasnika, a to će zasigurno potrajati – ističe Veseljka Klobučarić-Pirc. A dok čekaju da u kvartu dobiju barem nešto od onog što im je prijeko potrebno, stanovnici se snalaze kako znaju i umiju. Tako su sami iskrčili malu obližnju livadu da se na njoj mogu igrati djeca, a kako nigdje u naselju ne postoje ležeći policajci i znakovi ograničenja brzine, jedan od susjeda sam je isprintao i na stupove nalijepio upozorenja s natpisom “Uspori – djeca na cesti”.
– I kamo god idemo, moramo autom. Klince vodim pedijatru u Zaprešić jer ga u Podsusedu nema, a špeceraj obavljamo na veliko u obližnjim trgovačkim centrima – kaže stanovnik Saša Sedić, koji se u kvart doselio prije deset godina jer su mu svi govorili kako će u njemu uskoro dobiti sve što treba za svoje dvoje djece pa je sad, ističe, veoma razočaran.
– Djeca mi u školu idu s druge strane pruge i svaki dan moraju hodati po uskoj i nepreglednoj cesti bez nogostupa. Sigurno je stoga da sam i zabrinut i ljut što ovdje nema baš nikakve infrastrukture – kaže Sedić. U istoj su situaciji i Ivan Požgajec, koji je u južnom Podsusedu 12 godina, te Anastasia Raduš, koja se tek doselila u jednu od novih zgrada u Susedskom polju.
– Došla sam u Hrvatsku iz Rusije jer sam se udala za Zagrepčanina i moram priznati da mi je ovdje lijepo. Ali žao mi je što nemam gdje popiti kavu i nevjerojatno mi je da moram dijete sklanjati s ceste zbog vozača koji ne paze – govori majka koju smo zatekli u šetnji s kćerkicom Mašom.
Grad: Uvršteno je u plan
Bolje dane čeka i starosjedilac Ivan Paradi, koji ondje živi još od 1966. godine.
– Kad sam tek došao u kvart, nije se zbog “starog sistema” ovdje smjelo graditi, a onda su posljednjih godina počele nicati zgrade, ali bez ikakve popratne infrastrukture. I ne samo da u kvart ne stiže ništa novo već se ne održava ni ono što imamo. Ne smijem voziti brže od 30 na sat jer su ceste takve da ću u suprotnom sletjeti u grabu. Ovo je stvarno slijepo crijevo – govori Paradi. No možda i za stanovnike južnog Podsuseda postoji svjetlo na kraju tunela jer u Gradu tvrde kako se za to područje “kuhaju” novi projekti. Kako kažu u Uredu za obrazovanje, i škola i vrtić, ali i sportsko igralište, uvršteni su u gradski plan gradnje novih i dogradnje postojećih odgojno-obrazovnih objekata.
– Izrada projektnog zadatka je u tijeku, a raspisivanje javnog natječaja za projektiranje planirano je do konca ove godine – ističe pročelnik ureda Ivica Lovrić.
