– U ponedjeljak predvečer upalio sam televizor i preda mnom su se pojavile snimke užasa. Nešto je neopisivo proradilo u meni, počelo me parati iznutra, znate onaj osjećaj kad želite ugasiti TV i ne gledati to više, a ne možete. Nisam više mogao sjediti prekriženih ruku, poslao sam poruku zapovjedniku da me, ako diže ljude, odmah zove – započeo je razgovor Domagoj Koružnjak, 21-godišnji bogoslov Zagrebačke nadbiskupije, ali i vatrogasac, koji se upravo vratio s požarišta u okolici Splita.
Roditelji ga molili da ne ide
Dok još skuplja dojmove od prethodnih nekoliko dana i neprospavanih noći, budući svećenik odmah ističe kako je ovo iskustvo koje će pamtiti cijeli život.
– Roditelji su me molili da ostanem, djed je plakao, ali to je bilo jače od mene, morao sam ići. Ne znam bih li si ikad mogao oprostiti da nisam otišao pomoći tim ljudima – iskren je Domagoj iz DVD-a Kustošija. Od utorka poslijepodne do srijede ujutro s kolegama je bio dislociran na terenu između Podstrane i Žrnovnice.
– Adrenalin je jako radio, naravno da me je bilo strah. Dok smo putovali prema Splitu u ‘tamiću’ iz ‘84., bilo je jako tiho, čulo se tek rondanje motora. Razgovarali smo tek toliko da vozač ne zaspi i nastojali smo ne razmišljati kamo idemo – ističe Domagoj. Dolazeći na lokaciju, Split od gustog dima nisu niti vidjeli. S još nekolicinom kolega u bazi u Divuljama čekao je zapovijed za dislokaciju, koja je stigla u utorak popodne.
– Vatra je još tinjala i postojala je mogućnost da se nešto opet zapali pa smo morali dežurati i paziti na kuće. U nekoliko slučajeva bilo je gadno jer su se zapalili bor i raslinje pa smo morali to brzo ugasiti – prisjeća se simpatični bogoslov. Najemotivniji mu je kaže, bio doček koji su im građani i kolege vatrogasci u četvrtak pripremili te odlazak iz Splita, kada su se vozili u konvojima, pod rotirkama, a ljudi su im mahali i plakali od sreće. Dirnulo ga je i zajedništvo ljudi koji, unatoč opasnosti, nisu željeli napustiti svoje kuće, već su rekli da će ih braniti zajedno s gasiteljima. – Ljudi su nam donosili hranu i kavu, čuvali su nas kao vlastite sinove, a jedan je čovjek sam s motorkom porušio 30 borova da spasi susjedne kuće. Zajedništvo je bilo nevjerojatno, ali šteta što dolazi do izražaja samo u opasnim situacijama – kazao je Domagoj Koružnjak.
Gasio i C.I.O.S.
Gasitelj je odmalena, već 11 godina. U taj se poziv zaljubio još u četvrtom razredu osnovne škole, a kada je navršio 18, položio je i vatrogasni ispit. Gasio je i veliki požar u C.I.O.S.-u prije dvije godine, redovito ide na intervencije nakon poplava ili velikih oluja... Kada postane svećenik, posvetit će se samo tome i više ne planira biti aktivni vatrogasac, jer smatra kako oba poziva zahtijevaju potpunu predanost te ne smije dopustiti da bude rastrgan između dva zanimanja.
– Vatrogastvo je utjecalo na odabir svećenstva kao mog životnog poziva jer sam tamo na praktičan način naučio kako pomoći ljudima kojima je najpotrebnije – ispričao je Domagoj, koji upisuje drugu godinu bogoslovije. Za svoje kolege ima samo riječi hvale.
– Kažu da su se iznad Splita otvorila vrata pakla. A ja kažem da bi se uz ovakve vatrogasce, pakao trebao zabrinuti – kaže Domagoj.
Bravo dečko!!