Kalorije se troše, a novac ostaje u džepu. Ne čeka se nekoliko izmjena svjetla na semaforu da bi se konačno moglo krenuti, a po dolasku na odredište parking je najmanji problem. Usto se čuva okoliš, a u gradskoj gužvi ne gube se živci, nego kilogrami.
Problem semafora
Ništa, kažu iz Sindikata biciklista, ne bi trebalo sprečavati Zagrepčane da se na posao upute na dva kotača, a kako bi promovirali bicikliranje, od ponedjeljka pa sve do 1. lipnja “natjerat” će zaposlenike hrvatskih tvrtki da do svojih radnih mjesta otpedaliraju. Nacionalna je to kampanja “Biciklom na posao”, a najveća prepreka njezinu ostvarenju u Zagrebu, kaže Marko Stančec iz Sindikata, mogla bi biti loša biciklistička infrastruktura.
– Nije toliki problem kvantiteta, koliko kvaliteta. Biciklističke staze u gradu iznimno su isprekidane, što onemogućuje kvalitetnu vožnju – kaže Stančec, a u to smo se uvjerili i sami krenuvši jučer biciklom s križanja Držićeve i Vukovarske do posla, redakcije Večernjaka u Oreškovićevoj. Paralelno smo istom rutom, Vukovarskom, kroz Kruge, Slavonskom, pa Avenijom Većeslava Holjevca do Oreškovićeve, krenuli i automobilom, ne bismo li vidjeli hoće li nam pogon na sva četiri ipak omogućiti da dođemo brže nego pedalirajući. Rezultat – 5,5 kilometara dugu trasu na biciklu prošli smo za 18, a u automobilu za 14 minuta. Na ukupno pet semafora biciklom smo stali jednom, dok smo autom imali malo veći peh pa smo stajali triput.
Baš to glavna je prednost pri odlasku na posao na dva kotača. Prometnih gužvi i zastoja nema, održava se dobra kondicija s obzirom na to da se samo u jednom smjeru potroši tristotinjak kalorija, a zahvaljujući upravo bicikliranju održava se dobra forma pa pedaliranje do posla ne predstavlja problem.
Dovoljno je sjesti – jednom
Može se, doduše, zakasniti ako se na putu posvadi s drugim biciklistima, od kojih mnogi ne znaju osnovna prometna pravila pa voze u krivom smjeru ili bez svjetala noću. Kad padne kiša, biciklom ćete na posao doći potpuno mokri. Taj problem ne može se dogoditi u automobilu, ali put od 5,5 kilometara tako neće biti besplatan, nego će koštati kunu i šezdeset lipa. A iako je komfor u autu veći, zbog čega većina vozača četiri kotača ne bi mijenjala za dva, ljubitelji pedaliranja tvrde – da biste se predomislili, na bicikl je dovoljno sjesti samo jednom.
Najviše me nerviraju likovi koji se voze noću , recimo Slavonskom bez svjetala! Ako daš par tisuća kuna za bicikl kaj ne možeš dati još 50 kuna za svjetlo koje ti može spasiti glavu.