Punih džepova ugljena.
Maleni đaci obično tako izlaze iz rudnika dugog 350 metara ispod Tehničkog muzeja. Među velikim komadima odaberu one koji im stanu točno u džep. A tim “suvenirima” kasnije ljute svoje majke kada dođu kući. Crnilo od ugljena teško je isprati iz hlača. Među tisućama onih koji dolaze iz cijele Hrvatske ima i onih čiji su djedovi nekada radili u sličnim oknima. A tamo uz Cibonu, nerijetki se razočaraju ako u jami ne pronađu Snjeguljicu i sedam patuljaka ili barem grumen zlata.
Prvi posjetitelji 1963. godine
No svi su složni u jednom – vidjeti kako su nekad izgledali danas zatvoreni rudnici, i to gotovo u centru Zagreba, pravi je doživljaj. Potrebno je samo spustiti se nekoliko desetaka metara pod zemlju. Podzemni prostori Tehničkog muzeja služili su za ventilaciju izložbenog prostora nekadašnjeg Velesajma koji je tamo stajao prije nego što se preselio u Novi Zagreb. A neposredno nakon što je otvoren muzej, na inicijativu Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta uređuje se i rudnik te otvara 1963. godine.
– Za izradu projekta bio je zadužen prof. dr. sc. Vladimir Abramović. Kasnije je rudnik dobio ime Jama Barbara, po zaštitnici rudara – priča Davorka Petračić, voditeljica rudarskog odjela.
Diplomski radovi u tunelu
U dva tunela prikazano je i kako su se radnici u rudniku sporazumijevali. Bilo je to uglavnom udarcima o zvona, a telefon se koristio samo u slučaju opasnosti.
– Zbog čestih eksplozija, plinove su provjeravali kanarincima. Dokle god su oni bili živi, nije bilo opasnosti za ljude – kaže Petračić. Sagradili su čak i toalet, odnosno sobicu bez školjke, smještenu na mjestu odlaznog strujanja zraka.
– Zatvoreni, morali su i na to misliti – kaže Petračić. U vuči sirovina pomagali su im i konji, koje su izvlačili tek nakon uginuća.
– Od samog početka rudnik je i dio praktične nastave za studente RGN-a, a u njemu je izrađeno i nekoliko diplomskih radova – kaže Petračić. Kraj zimskih praznika učenici mogu provesti i u rudniku, organizirane ture tijekom tjedna kreću u 15, vikendom u 11 sati. Ulazak se plaća 20 kuna.
