U Zagrebu još postoje stvari u koje, čini se, gradska vlast ne smije dirati.
Pokazalo se to na slučaju Britanac, koji su već u poluironiji počeli zvati “Bandićev Brexit”. Odlučila se mijenjati javna površina. Ništa novoga. U glavnome gradu javne površine i trgovi transformiraju se gotovo svakodnevno. Nedavno smo sličan scenarij gledali na Borongaju, malo prije toga i na Branimircu. Što je onda toliko posebno oko Britanca? Posljednji je to trg, kažu građani, koji je zadržao stari zagrebački štih. Trg na kojemu roditelji mogu popiti piće dok djeca natjeravaju golubove, nedjeljom otići na sajam antikviteta ili kupiti nešto od kumica na placu. I penzionerima koji žive oko trga odgovarale su te pomične kućice, uključujući mesnicu, u kojoj su od njima poznatih obrtnika mogli kupiti šnicl ili dva. Dovoljno za umirovljenički bračni par. Bili stari ili mladi, alternativci ili konzervativni, Britanac – koji stari Zagrepčani pamte kao Mali plac ili Ilički trg – ispunio je još jednu svrhu.
Ujedinio je Zagrepčane. A potaknula ga je jedna objava na društvenoj mreži. “Britanac nije vaš, naš je”, moto je današnjeg prosvjeda. Britanac je potaknuo zajedništvo. Zasad. A tko zna, možda i opću kolektivnu svijest.
Ovaj put sam na strani g. Bandića.O tradiciji pričaju oni, koji većinom nisu živjeli u blizini britanca. Nikada nije bilo na tom Malom Placu, ništa, osim prodavačica voća i povrća iz bliže okolice. Tamo se nekad kupovala stvarno domaće. Dali se netko od ovih što protestiraju zapitao. kako izgleda ovakav plac stranim ambasadorima i drugim visokim gostima, koji prolaze u štićenoj koloni tim trgom, prema rezidenciji predsjednice? Dosta mi je više poseljačivanja Zagreba . Takvih trgova, sa takvim sadržajima nema ni u jednom glavnom gradu i u centru. Vratimo naše poljoprivednike na Mali Plac.