Bio je crn i imao zelene oči, što da vam kažem – sa smiješkom na licu prisjeća se Ružica Ščukanec kada je prvi put ugledala svog supruga Ivana na svadbi prijateljice. Ne zna tko je kome prvi prišao, ali situacija se dobro razvila, smiju se Ščukanci iz Blata, koji su jučer u crkvi u Remetinečkom gaju obnovili zavjete i tako proslavili pedesetu godišnjicu braka.
– Tajna za dug brak ne postoji. Ljubav, razumijevanje i opraštanje tri su ključne stvari, a ostalo sve dođe – objašnjava Ivan Ščukanec, koji svoju Ružicu gleda na isti način kao i prije više od pola stoljeća. Bez teškoća, kaže par, pedeset godina ne može proći, ali za svaki su problem oni našli i rješenje.
– Imali smo i puno obveza, aktivnosti, ali uvijek smo našli vremena za nas i našu kćer – govore Ščukanci, koji su se vjenčali 1967. godine. Točnije, i 1966. i 1967.
– Dva dana trajala je svadba. Na Staru i Novu godinu. Jedan dan kod mene u Sesvetama, a drugi kod njega u Blatu – objašnjava Ružica, koja je danas u kvartu na jugozapadu grada jedna od omiljenih stanarki. Baš kao i njen suprug, koji je predsjednik blatske podružnice Matice umirovljenika, aktivni darivatelj krvi, jedan od osnivača DVD-a Blato, podupiratelj KUD-a Preslica, a i dobitnik brojnih priznanja.
– Od predsjednice Kolinde Grabar – Kitarović dobio sam zahvalnicu za više od sto darivanja krvi – veli Ivan, kojeg su 2015. udruge civilnog društva s područja Blata izabrale za “Osobu godine”. Dakako, kako i sam ističe, ništa ne bi bilo moguće bez njegove Ružice, koja ga prati u svim aktivnostima. Blagajnica je Podružnice umirovljenika Blato, a sa svojim suprugom te ostalim članovima Matice nerijetko posjećuje nemoćne i bolesne u svom kvartu.
– Jesmo penzioneri, ali to ne znači da moramo samo sjediti kod kuće – zaključuju Ščukanci.
