– Iako zbog njih rasprave katkada znaju biti žustre, odlazak na filmove na ZagrebDoxu svake su godine naš najdraži izlazak – govore Josipa i Ana dok čekaju svoju treću projekciju u danu. Srećom, dodaju, još su studentice pa imaju taj luksuz da “vise” na omiljenom festivalu u gradu. Dnevno na stotine i stotine ljudi prođe kroz pet kinodvorana u kojima se više od 12 sati “vrte” najbolji filmovi iz dokumentarističkog svijeta. Svi su ti posjetitelji veliki ljubitelji dokumentaraca, ali i zarazne atmosfere koja vlada manifestacijom koja slavi 15. rođendan.
Ništa bez vojske volontera
Da bi ZagrebDox zadržao reputaciju najopuštenijeg i najzabavnijeg festivala u gradu, odgovorna je cijela vojska ljudi koja marljivo radi od 0 do 24: od volontera i osoba iz odnosa s javnošću do snimatelja kronika i onih koji su zaduženi za to da u dvoranama sve bude tip-top.
– Važan su dio ZagrebDoxa upravo naši volonteri koji su doslovno na prvoj crti bojišnice. Bez njih 70-ak rad u svim dijelovima organizacije bio bi potpuno nezamisliv – govori Iris Mošnja, voditeljica press službe.
Festivalski ritam počinje već od prvih projekcija, a rijeka ljudi koja se slijeva u Kaptol Boutique Cinema, odnosno centar koji je višegodišnji dom ZagrebDoxa, razlog je neodoljive atmosfere. Osim volontera, često nevidljivi, ali i te kako aktivni sudionici festivala tzv. su “kroničari”. To su oni ljudi koji, spretno vozeći slalom među posjetiteljima, bilježe svaki njihov korak, i to s ciljem da budućoj publici pokažu zašto se u veljači treba predbilježiti na ZagrebDox.
– Svaki dan imamo presjek dnevnih događaja, a pokazujemo ih i publici i autorima da bi vidjeli što mogu očekivati na festivalu – govori snimatelj Marko Kekić. Njegov je zadatak, među ostalim, “uhvatiti” i reakcije gledatelja na film, a upravo to zna biti izazov.
– U velikoj gužvi često je teško izdvojiti pojedinačne emocije, ali kada to uspijem, onda i posao koji fizički zna biti težak postane lagan – kaže Kekić. Važna je odrednica festivala, dakako, kvaliteta programa, a to je temelj koji je učvrstio još na počecima. Cilj je bio, ističe osnivač i direktor festivala Nenad Puhovski, omogućiti ljudima da mogu pogledati dokumentarce u kinu, i to drukčije od onih s TV-a, ali i utemeljiti mjesto razmjene domaće i strane produkcije.
Kako da to prođe bez mene?
Kada se prije nekoliko godina “pročulo” za osobe koje uzimaju godišnji da bi ga proveli na ZagrebDoxu, reakcije su bile sjajne. I među organizatorima i među brojnim drugim pripadnicima vojske publike koji su se poveli za tim primjerom. Danas je odlazak na godišnji odmor da bi se “kampiralo” na ZagrebDoxu normalna pojava.
– Počela sam s volontiranjem na infopultu prije tri godine. Tada sam još studirala, a sad bi, budući da sam zaposlena, to bilo problematično iskombinirati. No, teško bih prihvatila da ZagrebDox prođe bez mene pa sam odlučila tjedan godišnjeg potrošiti na volontiranje na festivalu – govori Ana Kovačević, kojoj je glavna zadaća odgovarati na najrazličitija pitanja, od toga gdje je toalet do toga je li moguće pomaknuti neku projekciju u drugi termin.
>>Otvorenje međunarodnog festivala ZagrebDox
