Kineski mu ide kao od šale, no muke mu zadaje hrvatski. Prije nego što smo s njim razgovarali, pisao je test i sav je na iglama. Nije siguran koliko će dobiti, no nada se četvorci ili petici. Maro Knežević ima 17 godina, učenik je trećeg razreda zagrebačke XV. gimnazije, zahtjevnog MIOC-a i svjetski je viceprvak kineskog jezika. Na natjecanje Kineski most prijavio se slučajn, a njegovo drugo mjesto najbolji je rezultat od 2016. otkako hrvatski srednjoškolci sudjeluju u manifestaciji, kažu u zagrebačkom Konfucijevom institutu.
-Prijavio sam se jer sam želio putovati u Kinu, no to ove godine nije bilo moguće zbog pandemije pa sam malo razočaran. Najprije sam pobijedio na državnom, zatim na europskom natjecanju. Na svjetskom sam osvojio drugo mjesto jer sam 'fulao' jedan znak. Protumačio sam ga kao 'mlađu osobu', no radilo se o starijoj - opisao nam je svoju borbu za mjesto prvaka svijeta u kineskom koje se održava od 2008. Natjecanje se snima i prikazuje na kineskoj televiziji i emisija je rado gledana, kaže Maro. Članovi žirija, profesori povijesti i kineskog s pekinškog sveučilišta te poznata kineska voditeljica vijesti uočili su njegov pekinški naglasak.
Na istoku je žešći tempo
-Odmah su me skužili. Standard kineskog jezika je mandarinski, no njime tamo nitko ne priča. Pekinški je na prvu prepoznatljiv jer oni koji ga govore na kraju mnogih riječi dodaju glas 'r, pričaju opušteno i malo prigušeno - objašnjava 17-godišnjak. Pekinški je, dodaje, između ostalog poznat i po svojim pristojnim psovkama.
-Ako njime dobro vladaš, možeš nekoga psovati deset minuta, na finjaka, bez da mu kažeš i jednu jedinu prostu riječ - smije se ovaj mladi Zagrepčanin rođen u Indiji. Imao je samo tri godine kada su njegovi roditelji dobili posao u Pekingu, otac na kineskom radiju, a majka kao profesorica. Na Dalekom je istoku proveo 13 godina, a u Hrvatsku se vratio u ljeto 2019. U Pekingu je išao u vrtić, osnovnu i srednju školu.
-Kada sam kao mali došao u Kinu, nisam uopće znao da se može govoriti drugačije nego što to čine moji mama, tada, dida i baka, no želio sam komunicirati sa svojim vršnjacima. Uspjelo mi je, a već nakon nekoliko mjeseci u vrtiću su me majci pohvalili kako dobro govorim te ju obavijestili da sam pola vrtića naučio hrvatski - kaže Maro Knežević koji je s lakoćom savladao jezik koji se smatra najkompleksnijim na svijetu. U prve tri godine naučio je više od 500 znakova. Pismo je, kaže, najteže naučiti pa je u osnovnoj školi znao prepisivati jedan znak i po desetak puta dok ga nije svladao. Zadaće iz kineskog bile su zahtjevne, a škole puno strože od hrvatskih.
-Ovdje je puno opuštenije. Tamo se nose uniforme i škola traje čitav dan, od pola 8 do 17 sati. Gradivo nije teže no ovdje, ali tempo je žešći. Tamo sve naučimo u školi, a u Hrvatskoj, ako želiš biti napredniji, moraš učiti i izvan nastave pa ovdje puno više učim kod kuće - uspoređuje dva obrazovna sustava zagrebački gimnazijalac kojeg u razredu iz poštovanja zovu Kinez. Osim škole, nastavlja, razlikuje se i načini zabave koje prakticiraju njegovi vršnjaci. Dok se u Zagrebu s društvom uglavnom zabavlja u kafićima ili parkovima, u Pekingu je sasvim druga priča.
Ovdje je ljepše, ali...
-Kina je bogatija mogućnostima. Što god poželiš, na dohvat je ruke pa smo tamo gotovo svaki dan radili nešto drugo. Tinejdžeri u Kini vole izlaziti u karaoke barove, restorane i parkove. Ovdje samo sjednemo u kafić i to je to. No, moram priznati da u Zagrebu raspolažem s puno više slobodnog vremena. Ima i više opcija za hobije. U Kini svi uglavnom igraju košarku, sviraju klavir i gitaru ili se bave naprednom matematikom. Pomalo me šokiralo što ovdje moji vršnjaci imaju najrazličitije hobije poput sviranja harmonike ili hokeja na travi - govori nam Maro kojemu su hobiji vožnja skejtom i biciklom. Mobitel i kompjutor još uvijek su mu na kineskom, a voli skrolati i kineskim Tik Tokom.
-Hrvatski TikTok uopće ne pratim. Bolji mi je kineski jer nudi više opcija i nema što ne možeš na njemu pronaći, to je videoenciklopedija svega. Nedavno sam učio za test iz zemljopisa i nigdje nisam mogao pronaći podatak koji mi je trebao, ni u udžbeniku, niti na Wikipediji, ali sam ga pronašao na kineskom Tik Toku - kaže nam Maro kojem pomalo nedostaju neograničene mogućnosti kineske prijestolnica u kojoj živi 17 milijuna ljudi.
Nedostaje mu i kineska hrana, osobito pekinški street food specijaliteti koji se na ulicama mogu kupiti i probati u tisućama različitih kombinacija okusa i načina pripreme. Njemu su omiljene slane palačinke s jajem, mesom i povrćem. U Hrvatskoj pak, najradije gušta u kebabu i ćevapima. Kad završi gimnaziju, namjerava upisati ekonomiju te u budućnosti raditi u velikim kompanijama koje trebaju dobre govornike kineskog, no još nije siguran gdje bi radije živio.
-U Kini imaš više opcija, Peking je ogroman grad pun mogućnosti, ali i stresniji. Zagreb je pak ljepši i opušteniji za život, no mogućnosti su skučenije. Uvijek misliš da je negdje drugdje bolje i zato treba putovati, učiti jezike i upoznavati kulture - zaključuje.
Kineski jezik je isto što i Jugoslavenski. Ne postoji. Oni imaju gomilu jezika. Pretpostavljam da je u pitanju Mandarin.