Puši već treću cigaretu u nekoliko minuta. Nervozan je jer mu se ne da biti tu. Želi, kaže, pobjeći iz učmale sredine u kojoj živi. Mlad je i pun energije. Ima djevojku i privremeni posao u kemijskoj čistionici. Svaki bi vikend htio ići s društvom u noćni provod kao i svi njegovi vršnjaci. Ali, ne može. Nema novca za to, a i srami se priznati gdje živi. Luka Hrženjak ima tek 23 godine i jedan je od najmlađih beskućnika u prihvatilištu u Velikoj Kosnici.
Završio je školu za pomoćnog kuhara. I volontirao je nekoliko puta. Voli pomagati drugima, ali i provoditi vrijeme što dalje od Kosnice. Njegov 20-godišnji brat Karlo, naime, potpuna je suprotnost. Kosnica ga toliko deprimira, kaže, da mu se ništa ne da. Za njega vrijeme samo stoji. Htio bi jednoga dana biti policajac, ali trenutačno mu se ostvarenje tog plana čini miljama daleko. Došli su u prihvatilište prije gotovo sedam godina nakon što im je kuća u Borovju izgorjela do temelja.
Zaljubili se u Kosnici
– Dimnjak je bio jako star i oronuo pa se tijekom noći zapalio. Otac je rano ujutro krenuo na posao i vidio da krov gori i vatra se velikom brzinom širi. Čuli smo da viče, probudili se i u sekundi izletjeli van. Ništa nismo uspjeli spasiti. Bio je siječanj i jako hladno – prisjetio se Luka te kobne noći. Jedina im je želja, kažu, naći stalan posao i konačno osjetiti – sigurnost. Najmlađa je beskućnica, do prije mjesec dana, bila Klara koja ima tek godinu i dva mjeseca. Njezini su se roditelji upoznali i zaljubili u prihvatilištu. Ondje su bili dvije godine. Drugo dijete samo što nije stiglo na svijet.
– Ja sam nezaposlena, a suprug je nedavno počeo raditi na porti prihvatilišta. Prije mjesec dana dogodilo nam se pravo čudo. Jedan nam je čovjek dao kuću na korištenje do daljnjega. Napokon imamo krov nad glavom – uzbuđena je 32-godišnja Ivana Tratnjak, čija je mlada obitelj jedna od ukupno šest obitelji s maloljetnom djecom koje su u posljednjih godinu dana boravile u prihvatilištu.
U Zagrebu je sve više mladih beskućnika.
Svjetski dan beskućnika
– Devedesetih je godina u gradu bilo samo jedno prihvatilište i znalo se da su u njemu skitnice i bivši zatvorenici. Danas tu imamo mladih, obrazovanih ljudi – kaže Zvonko Mlinar, ravnatelj prihvatilišta.
Sutra je, naime, Svjetski dan beskućnika, a jedan od njih Mile Mrvalj, koji je lani bio nominiran za Volonterskog Oskara, organizira mirno okupljanje na Markovu trgu kako bi upozorio na brojne probleme s kojima se beskućnici svakodnevno susreću i bore.
Kako se netko tko nema ni krov nad glavom odluči na dvoje djece? Ja imam svoj stan, muža, radimo i snalazimo se kako znamo, ali bez stalnog posla ne mogu se odlučiti na psa a kamo li dijete...kako bi trebali prehranjivati obitelj? Moleći, proseći, jadajući se? Ne osuđujem ih, neka su zdravi, veseli i nikada goli, bosi i gladni...ali za djecu treba imati i minimum nekih uvjeta.