Pobuna Trnjana protiv prevelikih kanti za otpad i načina naplate odvoza smeća zasvrbjela je i ostale koji žive u obiteljskim kućama. Podsljeme, Brezovicu, okolicu Sesveta..., sve ih muči isti problem. I dok su se Trnjani javno usprotivili odlukama Gradske skupštine i gradonačelnika, ostali su ih podržali kroz virtualni svijet. I svima je kristalno jasno da je odluka gradonačelnika otprije tri mjeseca da se otpad naplaćuje po volumenu, odnosno “litraži” kante, samo spašavanje zbog zakonske odredbe koja to propisuje, ali ne i ispunjavanje njezina cilja – da građani plaćaju samo za otpad koji proizvedu. Uz uvođenje reciklaže, to bi za sve građane trebalo značiti niže cijene.
A osobito lako bi se pitanje pravedne naplate moglo riješiti u obiteljskim kućama. Trnjani, kao i mnogi drugi, imaju uvjete za reciklažu. I dok njome smanjuju količinu miješanog komunalnog otpada, njihova ekološka svijest ostaje bez podrške jer su prisiljeni plaćati odvoz tri puta u tjednu iako neki možda kantu napune jednom tjedno ili čak jednom mjesečno. A računi ostaju podjednaki kao i donedavno, kada se naplaćivalo po površini u kojoj žive. Sasvim je jasno da se uz reciklažu, o kojoj računa vode privatne tvrtke koje posluju sa sekundarnim sirovinama, smanjuje posao Čistoći, koja se brine za komunalni otpad, što povlači smanjenje prihoda te tvrtke i Zagrebačkog holdinga, odnosno povlači smanjenje broja radnika.
A politički nije pametno davati otkaze, osobito u predizbornoj godini, pa se – da bi se održalo postojeće stanje – građanima naplaćuje nešto što ne koriste. Gradonačelnik ima slobodu na zahtjev građana smanjiti broj odvoza prema njihovim potrebama, manje od tri puta tjedno, ali ni to ne radi. Mnogi su gradovi uspješno riješili odvoz i naplatu otpada kroz koncesije privatnim tvrtkama. I Zagreb bi trebao, a tržište će iznjedriti najpovoljniju. Samo, umjesto smišljanja formule kako naplatiti građanima ono što ne koriste, trebalo bi smisliti uvjete na zadovoljstvo građana i tvrtki koje će dobiti koncesije.
Hm, dakle gradonačelnik terorist, koji misli da je kupio Zagreb i podjelio ga svojim rodijacima, uporno gura svoju varijantu paleža svega što ne gori, ali donosi korist određenim skupinama i nakupinama nemorala i kapitalističkog dna. Projekt odvajanja smeća u največojj zagrebačkoj zgradi Mamutici završio je neslavno, iako su stanari pristojno odvajali otpad, kre te ni iz Čistoće, kod odvoza, sve su utrpali u isti kamion i odvezli na Jakuševac, a Miki veličanstveni je zaključio da su zagrepčani barbari i da ne znaju gospodariti sa otpadom i da to sve treba spaliti. I otpad i valjda zagrepčane. Iza toga je išla genijalna ideja naplate po "kubicima" a ne po kvadratima građevine, što je epohalno umanjilo račune za jednu do dvije kune, a zakonski zamuljalo propise. Već vidim Mikija na brdašcu otpada pokraj nikad izgrađene spalionice kako svira citru ili liru i ko Neron, pušta divan glas u pjesmi o zagrebačkom otpadu. Nek se čovjek ne uvrijedi, ali ovo što on radi po tom pitanju, stvarno je smetlarski terorizam.