Nekad su ih smatrali sirotinjskom hranom koja se jela kada nije bilo ničeg drugog, a s njih su nerijetko i bacali životinjama. Danas stoji pak oko 100 kuna po kilogramu i spada time u kategoriju svojevrsne luksuzne hrane, a riječ je o čvarcima. U još jednoj Večernjakovoj ranojutarnjoj ekspediciji Dolcem, najvećom i najomiljenijom zagrebačkom tržnicom, našili smo na štand zaprešićkog obrta Gerić MG, vlasnika Marka Gerića.
Zastali smo ondje jer, naime, zaintrigirao nas je red, gužva i vreva koja se stvorila oko ove lokacije u zatvorenom dijelu placa. Morali smo zato pitati simpatičnu prodavačicu Miru što svi ljudi čekaju i zašto, a nije nam trebala ni reći ništa već je samo rukom pokazala na čvarke. A doznali smo i da su na Novosadskom sajmu prije dvije godine dobili titulu šampionskih čvaraka i u međuvremenu broje zlatne medalje te priznanja za kvalitetu. Oni slabije iscijeđeni se mogu na njenom štandu kupiti za 98 kuna po kilogramu, a prešani pak za 135. Osim toga, u ponudi ima i čvarke u masti, odnosno namaz od sitnih ostataka čvaraka sa svinjskom masti, a 200 grama stoji 8,90 kuna.
- Nema do domaćih čvaraka. Najfiniji su kad se jedu s kukuruznim kruhom i lukom, a idu kao ludi. Tajna je u tome da se pri kuhanju u kotlu trebaju neprestano miješati da se ne prepeku. Onda budu fini i sočni - govori nam Mira dodajući kako se od njih mogu napraviti i ukusne pogačice ili pašteta. Pa smo vam, naravno, nabavili recept s Dolca za domaću paštetu od čvaraka.
Kako "nam" je industrija sve uzela. Tamo negdje u mojoj ranoj mladosti 5 ili 6 godina dok sam jeo slaninu, čvarke, žgance, rezance na suho, cicvaru, kiselo mljeko iz ćupa i da ne nabrajam pojavisše se: Paštete, hrenovke, gavrilovićev mesnii doručak, fićo čokoladice, kokta, itd. Za sirotinju tada hrana iz snova, Hrenovke i su bile pojam, koje su mogli da jedu samo djeca gispode i bolje stojećih, a meni je i dalje bila otvorena pušnica ili tavan da si odrežem komad slanine ili malo kobasice i to ne svaki dan. Za svaki dan je bio predviđen kruh s masti ili bez. Godinama se to polako promjenilo, i vidi čuda, hrenovke danas jede sirotinja, a pravu domaću kobasicu, elita i samo onaj tko ima para ili vlastiti tor u dvorištu a i to nema svatko. Parizer, paštetu, eurokrem, lovačku kobasicu, onu žutu Gavrilovićevu kupim i dan danas ali nije više kao što je nekad bila, o bananama i kečap generaciji jednom drugom prilikom.