"Nadam se da će se na novom stadionu u Maksimiru zaigrati do sljedećeg Svjetskog prvenstva u nogometu", rekao je jučer u Banskim dvorima predsjednik Vlade Andrej Plenković na svečanom potpisivanju sporazuma između Vlade, Crkve i Grada Zagreba, a kojim se konačno, nakon 27 godina procesa i pregovora, otklonila velika zapreka na putu gradnje novog stadiona u Maksimiru.
"Povijesni dan" sintagma je koju su više puta ponovili premijer Andrej Plenković, gradonačelnik Grada Zagreba Tomislav Tomašević i nadbiskup zagrebački mons. Dražen Kutleša. Naime, parcela na kojoj se dijelom nalazi maksimirski stadion, a bez koje rušenje starog i gradnja novog zdanja ne bi mogla ni započeti, oduzeta je Katoličkoj crkvi 1945. godine, a 1997. Crkva je zatražila naturalni povrat nekretnine, odnosno zemljišta.
Ovim sporazumom Crkva je odustala od zahtjeva za povrat i oko 300 tisuća kvadrata predala u posjed Gradu Zagrebu, a zauzvrat Vlada Republike Hrvatske obvezala se da će u sljedeće dvije godine osigurati lokacije za izgradnju ili rekonstrukciju deset crkava ili drugih objekata Katoličke crkve u Zagrebu.
– Izražavam zadovoljstvo Vladi i Gradu Zagrebu što smo mogli potpisati ovaj ugovor koji će biti na korist građanima Republike Hrvatske. Crkvi je uvijek u prvom planu dobro Crkve, a ne dobra Crkve. Biskupija je napravila svoju obavezu, sada je red na Vladi – rekao je nadbiskup Kutleša.
Nakon 27 godina spora
Podsjetimo, ministar graditeljstva i prostornog uređenja Branko Bačić lani je u prosincu naveo o kojim je lokacijama riječ. To su: Botinec, Sveta Klara – Podbrežje, Jakuševec, Blato, Jelkovec – Sopnica, Sesvetski Kraljevec – Sesvetska Sela, Kajzerica, Špansko zapad, Trnjanska Savica i Rudeš. Bačić je i jučer u Banskim dvorima novinarima potvrdio da je Vlada stupila u kontakt sa svim vlasnicima spomenutih zemljišta te da će procjenitelj odrediti njihovu vrijednost i tada će se krenuti u otkup ili zamjenu kako bi se osigurale parcele za Crkvu.
Premijer Plenković istaknuo je kako je konačno vrijeme da Zagreb i Hrvatska dobiju stadion kakav po sportskim rezultatima odavno zaslužuju. Naveo je i da tri svjetske medalje nogometaša u razdoblju od dvadesetak godina pokazuju kontinuitet uspjeha te je stadion stoga nužan.
– Kao dijete živio sam na Maksimiru i pamtim huk sa stadiona kada je momčad vodio Ćiro i kada je Dinamo osvojio naslov prvaka 1982. Puno je godina prošlo, a nije bilo adekvatnog stadiona. Uložili smo napore, kao što ćemo uložiti da se obnovi Poljud, što ne znači da ćemo zanemariti Rijeku, Varaždin i ostale gradove. Ovo je primjer sjajne sinergije i sada je vrijeme da prionemo na drugu fazu i uoči idućeg Svjetskog nogometnog prvenstva imamo novi stadion – izjavio je Plenković.
Ministar Bačić premijerove izjave o stadionu do 2028. ocjenjuje ambicioznima, ali izvedivima. S druge strane, iz Grada o rokovima govore u rukavicama. Naime, iako je posljednja imovinskopravna prepreka riješena, do izgradnje novog sportskog zdanja dalek je put.
– U ovom trenutku izrađujemo studiju izvodljivosti koja će definirati sadržaje uz sami stadion kao što su trgovački centri, poslovni prostori, hotel i garaža te će upravo ti dodatni sadržaji omogućiti komercijalnu održivost investicije budući da smatramo da se stadion može izgraditi primarno privatnim kapitalom, to jest bez sudjelovanja novca iz gradskog proračuna – istaknuo je pri potpisivanju sporazuma gradonačelnik Tomašević. Podsjetimo, prošle jeseni dio medija prenio je informaciju kako je francuski građevinski div Bouygues zainteresiran za gradnju Maksimira.
Ta tvrtka, među ostalim, upravlja francuskim nacionalnim stadionom Stade de France, a u Hrvatskoj su koncesionari zagrebačke zračne luke te Istarskog ipsilona. Interes Francuza jučer nitko nije ni demantirao ni potvrdio. No do odluke o investitoru ima vremena jer nakon studije izvodljivosti, koja će biti gotova za nekoliko mjeseci, slijedi međunarodni arhitektonsko-urbanistički natječaj koji će odrediti izgled budućeg stadiona, a potom će se ishoditi preostala projektna i tehnička dokumentacija kako bi se mogao raspisati natječaj za izvođača radova na izgradnji.
Rekonstrukcija Kranjčevićeve
Prije toga sličnu proceduru treba proći i za rušenje postojećeg oronulog stadiona, a što se ne može dogoditi dok se rekonstruira stadion u Kranjčevićevoj ulici, koji će dobiti veći kapacitet i novo ruho te biti privremeni dom Dinama tijekom gradnje Maksimira. Doznajemo da bi radovi na Kranjči u trajanju od 12 mjeseci trebali početi u drugoj polovini ove godine, što znači da eventualnog rušenja Maksimira, prođe li sve kako je planirano, neće biti prije kraja 2025.
Zagreb bi novi stadion mogao dobiti do 2026., kako se nada premijer, ali to će najvjerojatnije ipak biti Kranjčevićeva, a Maksimir bi mogao pričekati sljedeće Europsko prvenstvo 2028. Poučeni iskustvom s kašnjenjima i odgodama koje ovako veliki projekti neminovno nose i skrivaju u kompliciranim procedurama, zdanje kakvo zaslužuje hrvatski nogomet moglo bi biti gotovo do svjetske smotre 2030., odnosno točno sto godina od prvog svjetskog prvenstva.
ANKETA:
jedna mađarska koja nema ni upola dobre nogometne rezultate kao mi i koja je gospodarski iza nas, izgradila je 15-ak odličnih stadiona, a mi koji pripadamo vrhu svjetskog nogometa ne možemo već 15 godina rekonstruirati ili izgraditi 3-4 stadiona?!?! sramota!!!!