Mihael je predsjednik 4. b razreda. Vrlo je inteligentan i izrazito maštovit. Glavni je šarmer u učionici. Nedavno je Pauli darovao veliku bombonijeru u obliku srca, iako je prije toga Aniti priznao da mu se sviđa. PlayStation mu je, kaže, strast, a volio bi zaigrati i rukomet. Obožava viceve. S Patrikom se natječe tko će ispričati što bolji i izazvati veći smijeh. Ima dvije sestre s kojima se super slaže, osim što ponekad, dodaje, imaju kreativne razmirice. Paulina jako voli geometriju, a želja joj je upisati se na balet. Priznala je da voli jesti kiselo zelje, na što je cijeli razred prasnuo u smijeh. Ni ona se nije mogla suzdržati. Lorena je, s druge strane, sramežljiva. Obožava svoju učiteljicu i najdraži joj je sat vjeronauka. Idu svi u isti razred. Mihael, Lorena i Paulina trojke su s posebnim potrebama.
Prava dobrica
No, u OŠ Marije Jurić Zagorke u Dubravi imaju sve uvjete za redovno pohađanje nastave. Tamo ih vršnjaci ne sažalijevaju i ne rugaju im se. Nisu isključeni iz igre na velikom odmoru. Mihael, naime, ima poremećaj hiperaktivnosti i pažnje, Lorena cerebralnu paralizu, a Paulina višestruka oštećenja. U svladavanju gradiva im pomaže asistentica u nastavi Martina Rom. Svi se u razredu odlično slažu. Paula je Lorenina najbolja prijateljica.
– Ona je takva dobrica. Obje volimo gledati Sulejmana, pa prepričavamo epizode. Družimo se, pričamo o odjeći, smijemo se i super nam je uvijek. U 1. i 2. razredu, dok nije došla asistentica, ja sam joj pomagala s kolicima, vozila je do učionice ili WC-a, što god je trebalo – ispričala je Paula.
Među rijetkima u gradu
Školu pohađaju 54 učenika s teškoćama u razvoju, po redovnom programu uz primjenu individualiziranih postupaka ili po prilagođenom programu. Jedna je od rijetkih u gradu s programom integracije.
– Devetero učenika s motoričkim teškoćama u školi imaju pomoć šestero asistenata koji im pomažu u socijalizaciji i obavljanju zadataka – ističe defektologinja Ana Novina, te dodala da se škola trudi ostvariti uvjete za uspješnu integraciju učenika s teškoćama jer oni tako uče, igraju se, žive zajedno i razvijaju u osobe koje se međusobno razumiju i poštuju.
Škola je i arhitektonski prilagođena djeci s invaliditetom, poručuje ravnatelj Željko Kelava, i to prilazom i dizalom, prilagođen je i jedan WC, a imaju i bazen u kojem je utorkom kineziterapija. Učenici OŠ Marije Jurić Zagorke tako odrastaju u okruženju koje prihvaća različitosti, uče o tome i postaju osjetljiviji za potrebe drugih.
>>Kao dijete ostao bez ruku, sada se bez proteza popeo na M. Everest!