Nema kiše, praznih parkinih mjesta, a ni mjesta tuzi. Danas je Jarunski zrak ispunila pjesma, žamor i miris roštilja. Ekipe spremne za proslavu Praznika rada su zauzele sva mjesta koja su bila moguća- na travi, u drvenim kućicama, na teniskim stolovima...
Posebnu pažnju privukla je grupa od 25 studenata iz Pule koji su svoje mjesto došli zauzeti već dan ranije.
"Došli smo ovdje oko 11 sati jučer i prespavali. Već je bilo mnogo ljudi tu i zauzeli smo zadnje mjesto u kućici", kažu studenti dodajući kako ih ne bi ni kiša spriječila u tome.
Od carskog mesa do pljeskavica, ćevapa i tikvica- na njihovom meniju našlo se svačega, a kažu kako nakon jela slijedi kartanje, nogomet i odbojka.
"Planiramo biti do sutra ovdje, tako da smo se pripremili", objasnili su studenti nakon čega su nas počastili zvucima gitare i pjesmom Ain't no sunshine.
Malo dalje od njih, utaborio se Slavko Tolić sa svojom mladom ekipom.
"Mi smo od 3 ujutro ovdje. Znali smo da će biti gužva pa smo se pobrinuli da imamo mjesto. Vidjeli smo da neki plaćaju studentima da im čuvaju mjesto, ali nismo mi za to, mi smo sami došli", objašnjavao je Slavko usput okrečući vratinu, gljive, povrće i napacno meso na roštilju.
Što je potrebno da roštilj bude dobar, otkrio je Slavko objašnjavajući kako je ključ u dobrom pacu. Prijatelji su mu kroz smijeh i pjesmu nabacili da inače ne odaju kulinarske tajne, ali da će najbolje ispasti uz puno volje i ljubavi.
Tri sata nakon njih gimnazijalci iz Zagreba su svoje mjesto zauzeli na teniskom stolu. Kolegu Antu su zadužili za roštilj, a ostatak je provodio vrijeme na suncu, uz pjesmu, hranu i društvo. Dok je 4. A razred roštiljao, nedaleko od njih, u danu su na klupici uživala dva starija gospodina.
"Mi smo samo penzioneri kojima godi mir i tišina. Svaki dan smo ovdje tako da nam je neobična ova današnja buka i žamor", rekli su dodajući kako ovdje dolaze na boćanje, kartanje i vožnju biciklom.
