Na nepravilnosti vezane uz poslovanje Zagrebačkih otpadnih voda (ZOV) revizija upozorava još od 2005. godine, a isto tvrdi i u posljednjem nalazu, o kojem smo pisali proteklih dana. Kako je Večernjak pisao i 2011., policija je tad istraživala gradnju skupog pročistača vode započetog 2000. i iznijela iz tvrtke brojnu dokumentaciju. No jesu li nepravilnosti pronađene, ne zna se.
Učinak jedva 35%
Zanimljivo je da ni porezni nadzor u ZOV-u nije bio godinama, a došao je tek lani u studenome, kaže nam sugovornik blizak Poreznoj upravi. Kako navodi, Porezna obavlja nadzor nakon nekoliko mjeseci i nad tvrtkama koje imaju manji milijunski iznos prometa pa je tim više neobično da nadzora nad tvrtkom s puno većim prometom nije bilo. No nisu poznati ni nalazi Porezne uprave.
Osim nepovoljnog ugovora kojim je dogovoreno da ZOV dobiva istu naknadu bez obzira na to koliko vode pročistio i da se novac, ako se ne prikupi od građana, plati iz proračuna Grada, te činjenice da su osnovna ulaganja u pročistač već vraćena koncesionaru kroz naknadu, iako će je on do isteka ugovora 2028. dobivati, postoji i već dulje aktualan problem otpada, koji se nema više gdje pohraniti. Na takvo što upozoravao je i direktor ZOV-a Ante Pavić, još 2012. godine rekavši da su im kapaciteti na Resniku puni. Godinu poslije poručio je da na njihovu internom skladištu ima oko 350 tisuća tona suhog mulja, te bi, da se i krene u gradnju spalionice, trebale dvije godine da se sve završi, a dotad bi količina mulja mogla biti i pola milijuna tona. Zagreb je prošle godine donio odluku o gradnji spalionice u Resniku, no Ministarstvo graditeljstva Gradu je odbilo dati lokacijsku dozvolu.
Prema podacima i izračunima Udruge Infrastruktura, u 10 godina uređaj pročistača izdvojio je oko 350 tisuća kubika mulja, dok je projektom bilo planirano, kažu, oko 800 tisuća do 1,2 milijuna, zbog čega zaključuju da je učinak pročistača oko 35 posto, uz nikakvu količinu trajno zbrinutog mulja.
Da uređaj ne ostvaruje svoju svrhu, kažu, ukazuje i mjerenje kvalitete vode u Savi na mjernim postajama Hrvatskih voda – Rugvica i Oborovo. Odnosno, uređaj koji imaju ne zadovoljava kapacitetom i ne može pročistiti svu vodu pa se mulj i ostale štetne tvari koje ostanu u nefiltriranoj vodi izlijevaju u Savu.
Odlagati ili spaliti
Zbog toga je lani i predlagana dogradnja glavnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, no i to bi dodatno stvorilo obvezu Zagrepčanima. Ugovorom o koncesiji ZOV se obvezao zbrinuti mulj na zakonit način kao i da se onemogući njegovo izlijevanje u Savu. Otpadni mulj se klasificira kao poseban otpad pa bi ga trebalo odlagati u strogo kontroliranim uvjetima ili spaliti.
Hm, a kad se zna da bi nova faza dogradnje pročistača, koji ne zadovoljava propise EU, trebala koštati zagrepčane oko 70 milijuna eura, stvari postaju još zanimljivije. Dakle, ovaj sav sada izdvojeni mulj ne može se spaliti jer nema gorivuvu vrijednost, pa će se u dogradnji izdvojiti 1 % fosfora u novom mulju, da bi on za 70 milijuna eura, uopće bio goriv. Ovaj stari nataloženi možemo zaboraviti za palež, a ima ga oko 350 000 tona! A normalni su odavno pronašli rješenje. Fino ga neutraliziraju i posipavaju po zemljištima za uzgoj drvne mase, industrijskih kultura zelenila, uljane repice za biodiesel. Ali ne. Naši spalioničari i piromani, spalili bi sve živo i na daljinski upravljač bez infrastrukture, grijali Aljasku valjda. Sve bi to bilo u redu da u igri nisu naši penezeki, koje bedaci koji odobravaju projekte žele razbacivati oko sebe na fucking Mauritius ili negdje drugdje off shore, moj šogore.