Lenucijeva potkova jedan je od najljepših primjera urbanizma u Zagrebu. Niz zelenih travnjaka koji se protežu kroz sedam trgova – Trg Nikole Šubića Zrinskog, Trg Josipa Jurja Strossmayera, Trg kralja Tomislava, Trg dr. Ante Starčevića, Trg Marka Marulića, Trg Ivana, Antuna i Vladmira Mažuranića te Trg Republike Hrvatske kao i Botaničkog vrta, koji su nastali tijekom 19. i početkom 20. stoljeća pripisani su kao ideja Milana Lenucija, koji je rođen na današnji dan, 30. srpnja 1849. godine.
Prema informaciji Hrvatskog leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, diplomirao je 1873. na Tehničkoj visokoj školi u Grazu. Djelovao u zagrebačkom Gradskom poglavarstvu od 1874., kao gradski inženjer od 1882., kada je kao prvi projekt industrijskoga dizajna oblikovao Sustav javnih stuba, jednostavan modularni sustav zamišljen od standardiziranih drvenih i metalnih dijelova, koji se rabio za poveznice prema Gornjem gradu ili unutar njega. Ubrzo potom uključio se i u planiranje grada, počevši izrađivati studije uređenja donjogradskih trgova, među prvima Sajmišta (1882), današnjega Trga Republike Hrvatske. Potom je kao ravnatelj Gradskoga građevnoga ureda (1891–1912; od 1896. građevinski tehnički savjetnik) preuzeo cjelokupno prostorno i urbanističko planiranje Zagreba, od manjih urbanističkih zahvata do razvojnih makroplanova.
Zelenu ili Lenucijevu potkova LZMK imenuje kao najveće urbanističko ostvarenje historicizma u Hrvatskoj, a nastala je na temelju niza projekata, u kojima je Lenuci nastavio razvijati ideju perivojnoga okvira oko novoga gradskog središta, Donjega grada, no to nije njegov jedini uspješni urbanistički pothvat. Početkom XX. stoljeća oblikovao krivulje najljepših ulica rezidencijalnih područja medvedničkoga podbrežja (Tuškanac, Cmrok, Pantovčak, Jelenovac, Vrhovec, Jurjevska, Nazorova, Hercegovačka, Mlinarska, Mallinova i dr.). Istodobno je predlagao moderne avenije za širenje grada i povezivanje s izvangradskim područjima (Ciglana–Samoborski kolodvor, Ulica Medveščak, Britanski trg–Radnički dol–Zelengaj, Miramarska cesta, 1900–13).
Lenuci je projektirao i vlastitu palaču na Strossmayerovu trgu 11 te planinarske objekte na Medvednici, Plešivici i Ivanščici. Bio je suutemeljitelj 1874. Hrvatskoga planinarskog društva, Sklizačkoga kluba te Hrvatskoga sokola. Uredio je klizalište 1874., gdje se danas nalazi Dom Hrvatskoga sokola na Trgu Republike Hrvatske, u gradnji kojega je i sudjelovao (1881–83). Od 1878. upravljao je Gradskim vodovodom (sudjelovao u izgradnji prve vodovodne mreže, 1881–89), a nakon potresa 1880. djelovao je i u Gradskome potresnom povjerenstvu.
Milan Lenuci je preminuo u Zagrebu 1924. godine.
Šteta što danas nema takvih ideja, valjda je pohlepa birokracije prevelika da bi takav komad zemlje u gradu proglasila parkom... No, zato danas imamo šarene klupice. Jednu. I to farbanu dvaput...