U mjesec dana proputovat ću Bliski istok i prvi motorom ući u Izrael, najavljivao je potkraj svibnja Robert Koletić Grba, umirovljeni pripadnik Veterana specijalne jedinice policije “Alfa” i član Motokluba specijalne policije iz Domovinskog rata. Nešto više od mjesec dana i 11.000 kilometara kasnije taj je strastveni avanturist svoj naum i ostvario te s Večernjim listom podijelio prve dojmove s putovanja. Što mu se najviše urezalo u pamćenje?
U pustinji dobio proljev
– Čitavo je putovanje zbog nestabilne geopolitičke situacije na tom području bilo pravi izazov – smije se Koletić i započinje priču o avanturi koja je u četrdesetak dana uspjela ujediniti lažno predstavljanje, težak proljev usred pustinje i boravak u zatvoru. A sve je, kaže, počelo, laganom vožnjom kroz Hrvatsku, Srbiju, Kosovo, Makedoniju, Bugarsku i Tursku...
– Pravi su problemi počeli na iračkoj granici, preko koje sam prešao tek nakon višesatnog uvjeravanja policajaca da sam zapravo novinar nekog moto-magazina i na tom području proučavam nove motorističke destinacije. Očito sam bio dosta uvjerljiv jer sam uz dokument koji mi je taj lokalni “poglavica” na kraju dao (u zamjenu za putovnicu!) zemljom putovao čak pet, šest dana – prisjeća se Koletić i nastavlja nizati anegdote koje su mu Bliski istok zauvijek, kaže, urezale u pamćenje.
Sirijski konobar Jurica
Na nepreglednu će ga pustinju Al Jaziru, kaže, sjećati težak proljev i gostoprimstvo skupine kurdskih nomada koji su ga čitavu noć liječili devinim mlijekom, na Siriju Inina rafinerija koju je poput fatamorgane ugledao usred pustinje te kafić u kojem trešti “Daleka obala”, a konobar Mahmud se odaziva i na “domaće” ime Jurica, grad Malulu u planinama na sirijsko-armenskoj granici pamtit će po spavanju u crkvi staroj tisuću godina i drevnim pročeljima “ukrašenima” njemačkim i brazilskim zastavama, Tursku po nevremenu koje mu je gotovo potopilo motor, a Kosovo po raskopanim cestama koje su ga u nekoliko sati pretvorile u skulpturu od ilovače.... Ipak, u posebnom će mu sjećanju, kaže, ostati posjet zabranjenoj zoni, Golanskoj visoravni, i višesatni boravak u njihovu zatvoru u Damasku.
– Čamio sam tamo neka tri-četiri sata, no veći je problem to što su mi izbrisali gotovo sve fotografije – negoduje Koletić.
