Trebala je to biti svečanost kraljice igara. Tri tisuće raspjevanih gledatelja u dvorani u Roanneu pljeskom je dočekalo košarkaše iz Zagreba i taj bi susret i bio praznik da se svojim nerazumnim odlukama nisu umiješali suci. No, kapetan gostiju Krunoslav Simon nije u njima tražio alibi za visok poraz svoje momčadi u 3. kolu Fibina Eurochallengea. Nije to činio čak niti kada je saznao da je na njih drvlje i kamenje domaći trener Choulet, čovjek čija je momčad pobijedila s 29 koševa razlike (95:66).
- Sada kada sam se ohladio vidim da smo si mi, i uz loše suđenje, najviše sami krivi. Za suce ne mislim da su krali već da su sudili kriminalno što je više utjecalo na nas jer smo gubili i pri tome smo bili gosti. Premda smo u prvom poluvremenu s lakoćom zabijali, od samog početka smo obranu igrali premlako pa smo za 20 minuta primili 53 koša. Ne možeš tako igrati u gostima. Kad nam je napad stao onda smo potonuli.
Roanne je za pobjedu 95:66 koristio istu formulu kao i Cibona, pritisak na loptu, agresivnu obranu po svim linijama i tranziciju. Nekome dovoljno za dijagnozu da Zagreb teško igra protiv fizikalaca.
- Možda je to tako izgledalo protiv Cibone i Roannea, no protiv tjelesno moćnih Partizana i Olimpije igrali smo jako dobro. Igrali smo svoju igru.
Što je to Zagrebova košarka? Što ju najviše određuje? - pitamo.
- Neistina bi bilo reći da je to obrana kada imamo napadački talentirane igrače. Mi igramo na finese, no dva puta smo naišli na zid. Morat ćemo pronaći bolji model igre protiv momčadi koje dominiraju fizikalijama.
Protiv Roannea, zagrebaši su igrali zonu veći dio utakmice, najviše ove sezone?
- Istina, zonski smo se branili negdje oko 25 minuta. No, to je bilo i logično protiv tjelesno dominantnih suparnika. Za igru protiv zone bitna je kombinatorika kakvu fizikalci obično nemaju, no imali smo peh da su suparnici prvih par šuteva pogodili i raspucali se. A kada se netko razigra onda se teško od toga braniti, igrao ti zonu ili čovjeka.
Kroz prva tri kola Eurochallengea, tek trećeg klupskog natjecanja u Europi, stekli smo dojam da je Zagrebu to natjecanje puno manje važno od NLB lige.
- Želimo se maksimalno posvetiti utrci za plasman među prvih šest u regionalnoj ligi jer to bi nas odvelo do bivšeg Ulebova kupa, danas Eurokupa. Meni 2011. ističe ugovor pa bi lijepo bilo oprostiti se s nastupima u Eurokupu. Teško je vjerovati da možemo biti ispred Cibone, Partizana i Olimpije, no za prvih šest imamo kvalitete. Dakako, za to moramo nastaviti pobjeđivati kod kuće i ponešto uhvatiti na gostovanjima.
Simon je jedan od onih sportaša koji se, kad puste korijenje, teško "isčupaju i presađuju" negdje drugdje. Kaže da zasad nije imao ozbiljnih ponuda iz inozemstva.
- Nisam imao ništa konkretno niti sam insistirao da mi traži inozemni angažman. Ako bi stigla prava ponuda iz kluba iz jake lige otišao bih, ali ne pod svaku cijenu. Uostalom, i Zagreb je sada sređen klub, najsređeniji otkako igram u prvoj momčadi, a u njoj sam već sedmu sezonu.
Krunoslavu su 24 godine i on ulazi u igrački najpotentnije razdoblje u karijeri. Upravo zato ga pitamo nada li se pozivu novog izbornika Joke Vrankovića koji ga je vodio na Mediteranskim igrama u Pescari.
- Nadam se stavljanju barem na širi popis, kao što je bilo kod Repeše. I prošlo ljeto bih vjerojatno bio na tom popisu da se nije dogodilo ono s dopingom na Mediteranskim igrama.
Zamolili smo ga da nas podsjeti što se točno dogodilo? Zašto je morao ranije kući?
- Uzimao sam tablete za tlak koji me povremeno muči. Nisam znao da su te tablete zabranjene niti sam ih prijavio liječniku reprezentacije što je bila moja pogreška. Igrao sam važnu ulogu u tom sastavu, ali sam morao kući uoči četvrtfinala. Ne bih nikome poželio mjesec dana priprema i povratak kući uoči dvoboja za medalje.
Od tada Kruno vrlo dobro pazi što od medikamenata pije i sve prijavljuje liječnicima. Da ne bi opet dospio u nezgodnu situaciju.
