Nesuvisla i nedovoljno argumentirana obavijest stigla je prije godinu dana na adresu Gundulićeve 23 a.
– Preskupi ste gradu, premalo je đaka i školu zatvaramo – pisalo je.
Dok su učenici trčali i smijali se iz svega glasa, ravnateljica Višnja Reljić u malom uredu na prvome katu zgrade gutala je knedle. Kako četrdesetero zaposlenika reći da škole više neće biti? Kako reći djevojčici iz četvrtog razreda koja ju je zagrlila ili roditeljima da se dugovječna školska zgrada u središtu grada zatvara?
U prvi razred 15 učenika
Pravi razlog gradske odluke nikada nisu doznali, tek špekulacije da će zgradu rušiti pa da će na tu adresu preseliti jednu od gimnazija... Ništa neće! Tako su barem zaprijetili roditelji učenika koji su većinom i sami sjedili u tim klupama. Zaprijetili su tužbom, prosvjedovali, digli buku. Isplatilo se, gradski oci odustali su od odluke, školu neće dirati. Odlučili su to samo mjesec dana prije upisa u novu školsku godinu pa je u Gundulićevoj u prvi razred krenulo tek petnaest učenika.
– Mi smo 1.a, a taj “a” znači da smo mi anđeli – odmah objasne prvašići.
Nikola je predsjednik, Tomislav i Claudio su najstariji u razredu pa je ovaj trojac zadužen za red. Najmlađe Tia i Ivana samo se nasmiju kad čuju kako se dečki hvale.
– Mi ne damo svoju školu, ni učiteljicu niti učionice – kažu djeca ne znajući da su roditelji s područja centra prije godinu dana dobili obavijest da svoje prvašiće upisuju u druge škole.
Toga dana sjećaju se stariji đaci.
– Odmah smo odlučili da se iz ove škole ni pod koju cijenu ne mičemo pa što god to značilo. I moja je mama ovdje bila, i sestra je također u školi. Ovo je posebna škola, svi su povezani, svi su komunikativni, svi se zajedno družimo – objasnio je Bartul Marunić.
Zajedničkim će radom – sadnjom cvijeća, bojenjem ograde, uređenjem dvorišta, ali i sportskim natjecanjima i dobrim roštiljem proslaviti svoju pobjedu. Proslavit će i 50 godina postojanja škole kao i 15 godina postojanja hrvatsko-mađarskog razreda.
Postali su pravi tim
– Pobjeda nas je povezala još više. Postali smo pravi tim, i profesori i učenici i roditelji. Nikada nam nisu objasnili što bi, da su uspjeli, napravili sa zgradom, učenicima i zaposlenicima – kaže ravnateljica Reljić.
Više nije bitno – iako mali, jer u njoj je trenutačno 250 učenika, Gundulićev “osnovnjak” najveselija je škola. I škola, dodat će, s najboljim učenicima.
Sramotno je da u slucaju kad skola postane taman toliko velika da se sva nastava odvija u jednoj smjeni, u slucaju kad ima dovoljno ucionica da razredi budu idealne velicine (15 ucenika), neki tupavi birokrat odluci zatvoriti skolu. To jeje kao da birokrat koji ne zna ni za sto se koristi aspirin odlucuje umjesto doktora na koje pretrage pacjent smije ici a na koje ne. Svaka vam cast sto ste se izborili za svoju skolu, kad bi barem i ostali imali toliko srca i trazili ono sto zasluzuju.