Ciglana na Črnomercu već je desetljećima napušteni kompleks koji služi kao ilegalni deponij smeća gdje su krov nad glavom danas pronašli brojni zagrebački beskućnici. Iako se desetljećima priča kako bi ovdje trebao nastati zeleni park i stambeno-poslovni kompleks, zbog složenih imovinsko-pravnih odnosa, Ciglana je prepuštena propadanju. Dodatno ju je oštetio i potres pa smo početkom veljače svjedočili rušenju dva njena dimnjaka visine 49,8 i 62,2 metra.
No nekoć je Ciglana bila generator gospodarstva u ovom dijelu Zagreba. zapošljavala je stotine radnika, a u njenim visokim pećima proizvodile su opeke visoke kvalitete. Za to što je izgrađena, zaslužna je obitelj Muller po kojoj je čitavo područje dobilo ime Mullerov brijeg.
Ciglanu je 1895. otvorio bogati industrijalac Adolf Muller, a za svoje radnike izgradio je i obližnju crkvu te voćnjake na Kustošiji u kojima je posadio stare sorte jabuke, kruške, marelice i šljive. Adolf je otvorio i jedno od prvih kina u Zagrebu, kino Europa, odnosno Balkan kako se u početku zvalo. Velika dvorana kina koje je u rekonstrukciji danas po njemu nosi ime dvorana Muller. Još 1917. dao je izgraditi i jedno od prvih zagrebačkih kina koje se nalazilo na lokaciji današnjeg kazališta Gavella.
Adolf je umro 1932. godine, a na ulicama Zagreba ispratilo ga je više od tisuću ljudi. Stariji sin Alfred ubijen je u Dachauu 1945., a Leo u šumi oko Zagreba 1941. Adolf Müller je bio zanatlija s dobrim osjećajem za biznis. Imao je i dosta sreće. Bogatstvo Müllerovih krenulo je od nule, od Adolfa, rođenog u Zagrebu 1857. godine, koji je završio samo zanat, u školu mu se dalje nije dalo ići niti je imao novca za to. Ali je imao jako dobar nos za biznis. Oženio se Fanikom Mülhofer iz Krapine, s kojom je iz Zagreba otišao živjeti u Josipdol k njenim rođacima, tako je bilo lakše započeti.
Tamo im je dobro išlo s trgovinom i gostionicom pa su već za godinu dana imali dovoljno novca za povratak u Zagreb, gdje su, u Ilici, preuzeli jedan propali dućan i u njemu otvorili trgovinu ugljem i drvima.
Adolf je 1885. otvorio ciglanu, koja je prvo imala samo jedan dimnjak, do kraja njih pet. Ciglana je imala čak i vlastitu željezničku postaju, odnosno prugu, bila je izuzetno važan industrijski kompleks tog vremena. No Adolf je onda “namirisao” i film kao dobar biznis. Za tu su se “novotariju” posebno zainteresirali njegovi sinovi, stariji Alfred i mlađi Leo. Alfred je imao suprugu Klaru i dvoje djece - sina Alana i kćer Evelinu. Leo je s Nadom dobio tri sina - Marijana, Rajka i Branka.
Leo je preuzeo rad ciglane koju unapređuje rad ciglane u Kustošiji te je ciglanu dokapitalizirao 1935. godine, što je bilo veoma važno za njezin razvoj. Od 1920. sudjelovao je u mnogim akcijama na kulturno-prosvjetnom uzdizanju radnika i dao znatna materijalna sredstva organizaciji narodne pomoći. U svojim ciglanama osigurao je radnicima večernju školu, uzornu radničku kuhinju i radnički orkestar. Ispred tvornice daje sagraditi crkvu. Naime, 1938. zbog političke situacije u Hrvatskoj i antisemitizma u društvu kao posljedice nacističke propagande, Mülleri prelaze na starokatoličku vjeru i postaju Mileri. Zanimljivo je da se Leo Miler okušao i kao glumac glumeći u prvim hrvatskim filmovima poput “Gričke vještice”, što mu, dakako, nije bilo strano jer je od rane mladosti bio u kinematografima i blizak filmskim entuzijastima.
Od obitelji Muller danas su ostale samo uspomene koje u novije vrijeme povjesničari sve više otkrivaju i tako ih vraćaju sjećanje na veliki doprinos razvoju Zagreba, ne samo u industrijskom veći kulturnom smislu. A prostor ciglane još uvijek čeka bolje dane koji nikako da dođu pa kompleks propada i tovari se smećem.
Sudbina industrijalaca i bogatijih nakon ulaska oslobodioca u grad.