– Bu on vraga po našem blatu v škornjima gacal, to si naj očekivati. Pak je on tam z krša, kaj zna on kaj je breg!
– Pa naj povedati, sem ga ja vidla na sliki, taj ide sikam, a bogme i kajgot dela – čim smo Milana Bandića spomenuli, pitalo nas se više nije ništa. Anđela i Marija, vremešne susjede pored Trgovišća, nalaktile su se na plot, ogradu koja dijeli njihova dvorišta i, kao da ne stojimo odmah pored njih, stale lamentirati međusobno.
“On je tu za male ljude”
– Pa nek dojde, ak oće delati, ima pri nami posla. Žal mi je samo kaj Zagorje nije dalo još jednoga sina kakvi su nam bili Tito i Tuđman. Ali kaj, ak bu on tak štel, lako Milana posvojimo – zaključile su prijateljice koje bi, kako same kažu, da su “išle v škole i na posel”, sad bile u mirovini. Ovako, penzije za njih nema jer, iako im osamdeseta kuca na vrata, posao Đelicu i Micu, kako ih od milja zovu u selu, na njivama i u trsju i dalje čeka.
– Ma tak nam je, prav za prav, zanavek. Mislile smo da bu nekaj drugač dok bu onaj tam na vlasti, ali samo delaj pa delaj – govore simpatične prijateljice prstom pokazujući u smjeru rodne kuće Franje Tuđmana. Zelena prizemnica s jednom od prvih trenutačno vrlo popularnih bista prvog hrvatskog predsjednika nije u tom trenutku imala posjetitelja, a osim organiziranih grupa, objašnjavaju u Velikom Trgovišću, zainteresiranih za zadržavanje u kući i oko nje pretjerano nema. Življe je zato u ni kilometar udaljenom restoranu “Ribič”, u koji povremeno svrati upravo gradonačelnik metropole.
– Nije često ovdje, ali dolazi. Ne poznajem njegovo društvo pa ne znam s kim ruča, ali ljudi su veseli – otkrivaju nam u “Ribiču”, lokalu o čijem se zagrebačkom odresku već pričaju legende, a koji naručuje i Bandić. Nikako drukčije, govore u “Ribiču”, ne bi ni valjalo.
– Pa što će pojesti prvi čovjek Zagreba, ako neće zagrebački! – kažu u Trgovišću, kojem je Bandić za udžbenike triju škola lani u kolovozu dao nešto manje od tristo tisuća kuna. A upravo o tamošnjem nezavisnom načelniku Robertu Grebličkom govori se kao o sljedećem pristupniku Stranci rada i solidarnosti, koja posljednjih mjeseci opasno penetrira u Zagorje. A prodor je počeo zbog – trave. Da je to bila kap koja je njemu prelila čašu, pojasnio nam je Anđelko Topolovec, načelnik općine Radoboj, odakle su krenula prva pristupanja bandićevcima. Nekadašnji predsjednik regionalnog saveza HNS-a, kako sam kaže, na odlazak iz prijašnje stranke odlučio se nakon 13 godina, i to zbog primjedbe HNS-ova kolege da je umjetnu travu za igralište u Radoboju kupio upravo Bandić.
– Digli smo kredit od sto tisuća kuna, ukinuli juniore i seniore da možemo omogućiti klincima da treniraju. I onda se govori da nam je poklonjeno – objasnio je Topolovec, koji je na čelu Radoboja već peti mandat, što ga je naljutilo i natjeralo da se sam obrati Bandiću. Kako kaže, u gradonačelniku Zagreba vidi nekoga tko će općini moći pomoći jer je njegovo djelovanje usmjereno na malog čovjeka.
– Već prije sam, preko HNS-a, nastojao da se pokrenu određeni projekti poput revitalizacije pruge ili širokopojasnog interneta, ali ništa se nije događalo – ističe Topolovec, koji vjeruje da će Bandićeva snaga u Saboru pomoći upravo u “katalogu planova” koje ima Radoboj, a za koji u proračunu od 33 milijuna kuna nema prostora. Ono za što bi se, međutim, našlo, priznaje načelnik Topolovec, jesu rasvjetni stupovi od četiri tisuće kuna za ono igralište gdje je trava presudila, a koje će Radoboju donirati Zagreb.
Više od deset ogranaka
– Imali bismo za to, ali naravno da nam je draže da ne potrošiimo novac ako ne moramo. Nisu to jedini stupovi na igralištu, a i ostali su donirani – kaže načelnik, dok njegovi sumještani to komentiraju, kako sami kažu, starom zagorskom, “bolje liter vina u kući, neg bačva pri klijeti”. A “liter vina” u ovom je slučaju i autobus Krapina – Zagreb, koji je u prosincu dogovoren upravo u Radoboju.
– U 6.10 vam ide ujutro, vozi svaki dan, vikendom ne ide – govore nam na autobusnom kolodvoru Presečki, a rezervacija nam, dodaju, ne treba. S perona 1 u metropolu se ne vozi baš puno ljudi, dnevno pet do deset. Zato je linija i bila ukinuta više od dva mjeseca.
– Nije rentabilna. Ali razlika je pokrivena pa je nama u redu – kažu u Krapini, u kojem gradski kolodvor ne postoji. Na novom monopol ima Presečki, a sa starog ne vozi ništa i peroni su u raspadnom stanju. Među njima, međutim, između mljekomata i café bara “Autobusni kolodvor” u kojem su litra i voda “jeftinije od najjeftinijeg”, od 13. veljače smjestit će se županijska organizacija Stranke rada i solidarnosti. Prostor se trenutačno uređuje, a u Krapini kažu da otvorenje sigurno neće proći bez “mužikaša”, kao i da će se sigurno dijeliti i, kako ih zovu, “Milanovi kompletići”. Riječ je o majici, vjetrovki i šilterici koju su dosad dobili predsjednici svih desetak zagorskih ogranaka, a dobit će ih uskoro i oni iz susjednih županija jer su zagorski bandićevci već najavili širenje i izvan svojih granica.
>>Pogledajte video: Bandić na konferenciji
rijetko odvratan i ogavan lik....