Kaj vele Zagorci na rupu kroz Sljeme? Prašinu je s 13 godina stare ideje podigao Milan Bandić ovih dana, najavio je da namjerava bušiti Sljeme, graditi uskoro tunel Zagreb – Zagorje. Projekt svih projekata, tunel najduži od svih, i od Učke, i od Svetog Roka, i od Male Kapele, i od... Ma najduži. Zbog te ideje, tada kada se o tome govorilo, a riječ je o 2006. godini, s one strane brda nisu bili sretni. Diže li se na bregima nova buna ili unisono plješću vizionaru sa Save? Nećemo se baviti promjerima cijevi, troškovima, protočnošću... Već ljudski, što bi to za ovaj kraj značilo. Za ljude. Za nas. Pa da vidimo.
– Znaš kaj nas najviše brine oko tog tunela? – pita jedan Zagorec.
Ispod lipe smo, slavne Gupčeve lipe, u klijeti “Pod lipom”. Na metar od mjesta na kojem je Matija puntao seljake protiv nemilosrdne volje feudalca Franje Tahyja. Stol pun gemišta. I čvaraka.
Zagorec: Propuh, te nas brine!
Muk je, svi čekamo što će reći, što je problem. A on ispali:
– Propuh, te nas brine!
Prasnu svi u smijeh, a drugi dodaje:
– Naš bi Božek u tunelu kobase sušil. Ne bi bilo loše da ga naprave. Ali, Božo bi tunel brzo zaštopal kolko bi kobasa objesil...
Smije se brk živopisnom Boži Sačeru (58), dopala mu se ideja sa sušenim kobasicama. On je prvi čovjek ovog mjesta, klijeti “Pod lipom”.
– Čuj, ja ti iz kleti nis zišel već 25 let. Star sem ko Isusov magarac, a imam mustače kak Matija Gubec. I tu sam po cele dane. Mislim, retko idem van. I to sam kad moja Vesna dojde po mene – kaže smiješeći se konobar Božo i dodaje:
– Mi ti se v Zagorju, prije nego kaj ujdemo u klet, dobro prebrojimo. Dakle, zbrojimo točno kolko nas je – jen, dva, tri, četri, pet... A kad ujdemo – onda se svi oduzmemo.
Tema tunela već je zaboravljena, a nastavlja se s vinom.
– Nema Zagorca koji nema svoju klijet. Jer, ak nemaš klijet, nisi pravi Zagorac – dodaje Božo.
Vraćamo nekako priču na tunel, ali zafrkancija je tu uzela daha.
– Najveći je vic u cijeloj ovoj priči to što je Bandić rekao da će kopati luknju. A ne velimo mi tu za rupu luknja, već ljuknja. I nek kopaju, kaj nas briga, sam da ne ide prek mog grunta! Uostalom, ni Gubec nije trebao tunel, išao je pješke... – poentiraju u klijeti. Dečki gore ostaju u klijeti, vjerojatno su i sad tamo. Nije im loše.
Spuštamo se s brda, tražimo odgovore zagorskih oca. Idemo kod dva najmoćnija čovjeka s one strane Sljemena. Josipa Beljaka (40), načelnika Stubičkih Toplica i Nikole Gospočića, gradonačelnika Donje Stubice.
Tito kopao tunel 1947.
– Pitanje je gdje bi tunel ušao, a gdje izašao. Trasa koja se spominjala 2005. godine, nije nam odgovarala. Uključivala bi vijadukte kroz naseljena mjesta kad bi izašla iz tunela, a tada bi u ovom kraju izgubili najvažnije adute – kaže Beljak pa nastavlja:
– Ne bi bilo više mira, Stubičke Toplice ne bi bile više ono na što su ljudi navikli. A baš zbog tog zelenila i mira ovamo dolaze živjeti mlade obitelji, dolaze vikendaši, ili oni stariji koji u mirovini iz grada dosele u Zagorje. Ako se dela tunel, nek se dela, ali drugom trasom. Nama bi tunel više značio – ne kao cesta, već kao tunelska cijev za željeznicu, za vlak ili tramvaj – priča Beljak.
Nadovezuje se njegov kolega, gradonačelnik Donje Stubice:
– Tračnice, a ne cesta. To je ono što bi ovom kraju pomoglo. Jer, s povećanjem prometa dolazi i do zagađenja. Pitanje je i tunelarine, tunel sigurno ne bi bio besplatan, pa je vrlo vjerojatno da bi naši Zagorci u Zagreb, išli – sadašnjim pravcem. Preko Zagorske magistrale. Jer je ona – besplatna.
Objašnjavaju obojica kako je varijanta tunela bila da izlazi u Kraljevu Vrhu pa ide za Zabok, a kasnije s istog mjesta da ide preko Pila, Kapelščaka, Podgaja... – I pred 14 godina pričalo se o tome neko vrijeme, shvatilo se da je preskupo i na kraju se odustalo – kaže Beljak.
Gospočić se vraća još malo dalje u povijest:
– Tito je počeo kopati tunel. To je onaj sljemenski tunel kroz koji smo mnogi prošli kad smo išli prema donjoj stanici žičare. Navodno su, koliko se sjećam priče, počeli kopati 1947. godine, a kopali su ratni vojni zarobljenici. I kopali su, međutim, kako su neko vrijeme kasnije oni razmijenjeni, s time se stalo.
Duhovito će netko dobaciti:
– Da su nastavili kopati, danas bi vjerojatno bio gotov!
Prvi ljudi ovog kraja, ozbiljno nastavljaju:
– Plus bi mogao biti to što bi se neki Zagrepčani preselili u Zagorje, evo u Toplicama nema prireza. On je 0 posto. A u Zagrebu je 18 posto. Pa kad bi to pogledao na prosječnoj plaći, neka je 300 ili 400 kuna mjesečno. Pa puta 12 mjeseci... Ljudima bi se isplatilo. Vidjet ćemo tek na papiru kakva je nova ideja, koja je to trasa. Naš je kraj turistički, i nama bi više od ljuknje značilo da se završe Stubičke Toplice, da se obnove zapušteni bazeni, tu deset godina stvari stoje na mjestu.
Zagorski oci zaključuju kako je nepotrebno graditi dvije cijevi, i cestovnu i željezničku, već da je željeznica, eventualno tramvaj, prihvatljivo rješenje, a ostalo nepotrebno. Jer, do njih se može doći iz pet cestovnih pravaca. I u praksi, to je tako. Mnogi Zagorci ni ne koriste autocestu, do Zaboka je iz Zagreba cijena 11 kuna u jednom smjeru. Pa natrag - uštede 22 kune svaki dan tko putuje u Zagreb. Dakle, brzina nije presudna. Pitaju se i što bi se dogodilo kad bi cijev izašla sa zagrebačke strane u Dolju, jer bi se tad cijelo Zagorje spustilo u zagrebačku gradsku vrevu. Na Medveščak gdje je ionako čep.
– 14 kilometara zračna je linija između Donje Stubice i Jelačić-placa. A tunel bi bio dug između šest i sedam kilometara. Dakle, toliko smo blizu – pričaju u Stubici.
Idemo na bazene, na mjesto zbog kojeg gosti najčešće dolaze u ovaj kraj. To je turistički mamac oduvijek. Bandić je, 2014. godine, najavio ponovo “Zagrepčani će tunelom na kupanje u Stubake”. Pa da vidimo.
Vozi li tramvaj u Stubake?
Na recepciji Termi Jezerčica, gospođa Višnja, koja je ovdje najdulje, više od 15 godina, sjetit će se anegdote.
– Došli stranci, taman sam im dala ključeve od sobe, a prvo što su me pitali: “Gdje je tu tramvajska stanica?” Ostala sam u čudu, pa im rekla da je najbliža tramvajska stanica tek na Črnomercu, možda 35 kilometara odavde.
Zagorci ispod Sljemena kažu kako su dobro povezani. Kako bi i odavde, do tunela, možda imali pet ili deset minuta vožnje. A već od Jakovlja do Zagreba imaju 15 minuta. Dakle, ne bi se puno brže dovezli do metropole. Da idu, recimo u Novi Zagreb, bilo bi im dalje da idu kroz cijev pa u centar, u čep...
Roberta Turniški, gospođa iz Oroslavlja, šefica je prodaje u Termama Jezerčica. Ona kaže:
– Sumnjam da bi imali više gostiju da je tunelska cijev sagrađena. Jer, troškovi puta bili bi im veći. Mi smo već i danas dobro povezani sa Zagrebom, vozi Presečki bus, imamo željezničku stanicu, ceste. Pa kako god okreneš za 40, ili 45 minuta smo u Zagrebu. Plus bi mogao biti, eto, za naše strane goste koji dolaze na bazene, a koji bi željeli otići do Zagreba – kaže Roberta Turniški.
Prisjeća se svoje bake. Barice.
– Pričala mi je kako je iz Bistre išla pješke preko Sljemena i to dva puta dnevno. Na glavi je nosila košaru, uzgajala je naša obitelj trešnje i jagode. I ona bi s više od 20 kilograma na glavi te još košarama u rukama pješke prelazila Sljeme ne bi li došla na Dolac. Krenula bi u tri ujutro, došla tamo oko sedam. Ako bi prodala, vratila bi se preko Sljemena po još jednu rundu. Tako se nekad živjelo, čak nije bilo ni planinarskih staza, oni su rekli da su išli “poprek”. A danas, danas nam je problem i s autom. Razmišljamo, hoćemo li 15 minuta dulje ili 15 minuta kraće. Eto, a drvo višnje, koje je baka Barica prodavala, još stoji ispred kuće – kaže Roberta.
Kuće po 50.000 eura
Uzmimo, ipak, da je tunel sagrađen. Što bismo mi, s ove strane Sljemena, dobili time. Vratit ćemo se tu na Božu, čovjeka iz klijeti Pod lipom. On je to zgodno objasnio:
– Tu kod nas možeš kupiti kuću za 50.000 eura. Ma i manje! I to lepu i sređenu, da samo moraš donijeti rejngleke! Sve ima.
Cijene zemljišta idu od 10 eura po četvornom metru, kuće se eto prodaju po cijeni garsonijera u metropoli.
– Mir i tišina. Stan mogu ostaviti otključan, mogu i automobil. Pa susjed ti dođe ugasiti svjetlo u kuću ako si ga ostavio otključano. To je čar života u Zagorju. I ono najvažnije, imamo sve, od škola, srednjih škola, fakulteta, dućana, čak i kina. Eto, do Zagreba idemo da malo vidimo grad. Je l’ sve isto. – kažu u Oroslavlju.
I što će se dogoditi? Tunel će se, kad-tad, pojaviti. Za pet, deset, pedeset godina. Tu nema sumnje. Današnji gradonačelnik, neki njegov nasljednik, netko će to napraviti. Zagreb će se morati širiti, a sa zagorske strane – to je vrlo primamljivo mjesto. Nije to nova ideja, širenje na zagorske brege. 70-ih se planiralo baš u Kraljevom Vrhu graditi cijeli grad. No, tko će to napraviti, i kada, pokazat će vrijeme. Zagorcima je trenutačno i ovako dobro. Bez ljuknje.
Pogledajte video zaobilaznica kod rotora:
Najkraći zagorski ljubavni roman: - a ju je? - ju je.