Dok su se u zadnjim satima stare godine smišljale želje, nade i odluke za novu, u zagrebačkom prenoćištu u Heinzelovoj sve se to stapalo u jedno: neka nam dozvole ostati ovdje, neka nas ne tjeraju u Kosnicu.
‘Ne tjerajte nas’
- Što želim u Novoj godini? Ma samo da mogu ostati ovdje! Što ću tamo? Ako i nađem posao, moram plaćati pokaz, a odakle mi? Žele nas se riješiti, maknuti iz grada. Eto, to nas muči i to želimo, kad već pitate... - razočarano je govorio mladić s tek nešto više od 20-ak godina, kad se uvjerio da ga nećemo fotografirati. Novu se spremao dočekati kod prijatelja.
Niti mladiću do njega nije bio drag fotoaparat. U prenoćištu je već četiri mjeseca, a u novoj se godini boji jedino - Kosnice.
- Ako odemo tamo, kako ćemo do grada? Ako imaš par stvari za obaviti, moraš ostati cijeli dan. Kako da tražimo posao od tamo? - pitao se, dok je starija, jedva pokretna gospođa dodala:
- Neka gradonačelnik ide tamo! Na svježi zrak, pa može trčati i šetati psa!
Iako ih je očekivala rijetka poslastica, odojak i francuska salata, uz probleme s kojima se treba suočiti kad kalendar pokaže 2011., teško je bilo zamisliti kako će sumorno raspoloženje postati novogodišnje slavlje.
Za Novu ipak veselo
No, kao da je pročitao misli, mladić u kožnatoj jakni okrenuo se i rekao:
- Ali nemojte misliti da smo klonuli duhom! Ovdje zna biti veselo. Bilo je veselo za Božić, bit će i večeras!
Skromnih su želja bili i koji su u vrećicama iz pučke kuhinje iznosili svoj novogodišnji ručak. Uz hranu koju je dobio u pučkoj kuhinji Novu je godinu namjeravao dočekati i skromni bivši profesor fizike, i to sam, jer je, kaže, uvijek sam.
- Nekad sam dobro živio, a sad sam spao na ovo. U 2011. želim samo da i dalje ovdje dobivam hranu...
A bez obzira na to što po hranu mora dolaziti u pučku kuhinju, Tomislav, jedini koji je želio reći svoje ime, nadao se da će ova godina donijeti svako dobro njegovoj kćeri i novoj unuci.
- Želim samo da sve bude u redu s mojom unukom, kći mi je trudna.
A ima li boljeg načina za zadržati nadu u danima koji dolaze, nego li je novi život.
Nismo klonuli duhom, veselimo se! Ali ne tjerajte nas u Kosnicu!
Iako se čini kao da su od svega odustali i da ne znaju kako se nadati boljem, beskućnici su Novu dočekali veselo, ali u strahu od neizbježne selidbe
Komentara 3
- Kao jedan od onih koji su bili pored Vas i vašeg fotoreportera te i sam bježao od fotoaparata, nažalost moram reći da ste doista neprofesionalan novinar ili vam drugi naređuju što morate pisati? Slušao sam primjedbe svih korisnika zajedno sa Vama a eto vi ste napisali ono što je vama odgovaralo (ili uredniku). Važno vam je bilo da ljudi ne žele preselenje u Kosnicu i da popljujete gradonačelnika... - Nisu li ljudi navodili kao osnovni razlog preselenje u drugi grad (jer je Kosnica nažalost podrugje gdada Velike gorice) i promjenu adrese? Naime rođen sam i odrastao na općini Trnje, spletom okolnosti (djelom i mojom životnom greškom) sada sam tu gdje jesam, a kao čovjek bez adrese po policijskom rješenju dobio sam adresu na ovo prenoćište. Automatski me općina Trnje, zbog mjesne nadležnosti prebacila na općinu Peščenicu? Nije mi bilo jasno jer sve je to Zagreb, ali nažalost morao sam pristati i pomiriti se sa činjenicom da se mene ne pita? Preselenjem u Kosnicu nužno po sadašnjim zakonima postajem Goričanin...ne samo ja... - Pitam Vas da li se na ovaj način Zagreb rješava nas beskućnika? O tome smo Vam govorili i zbog toga ne želimo u Kosnicu... Ako želite da ne bježimo od fotoaparata i vaših smiješnih, montiranih članaka počnite pisati istinu pa makar nekoga i bolila...
ovo je strvarno presmješno pa u toj Kosnici su živjeli prognanici koji su protjerani sa okupiranog područja a na tom području su imali velika imanja i kuće i sve i mogli su živjeti u Kosnici još kad nije bilo ni domovinskog mosta a ovi beskućnici bi još birali gdje će živjeti ma dajte molim vas, pa sada kada ima most Kosnica je velegrad a jadni prognanici koji nisu bili sirotinja su živili i bez mosta dok je Kosnica bila selendra
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
kad se sve ovo zbroji, na kraju je ŽALOSNO