Subotnje prijepodne.
Gradska špica. Zagrepčani jure, kupuju na Dolcu, hodaju po trgovinama. Ali punih vrećica obavezno zastaju u prolazu Harmica. Nisu namjeravali stati, no zvonki glasovi i pjesma koja se prolomila cijelim glavnim trgom na jednu te u ulicu Pod zidom na drugu stranu toliko su ih privukli da su vrećice odložili na tlo.
Obitelj svirača
Prizor je neuobičajen – na gitari otac Ivan Barun, mandoline sviraju najstariji sin – 17-godišnji Lobel i 11-godišnja Mia, a 14-godišnji Roko i najmlađa Luca (7) prate ritam zvečkama. Prolaznici plješću i pjevaju. Zadržavaju se dulje nego što su mislili. Najvjerniji član publike, maleni dječak toliko se glasno smijao i poskakivao da je na tren zvečku i sam dobio u ruke. A futrola gitare ispred uličnih svirača puni se novcem.
– Ovdje smo gotovo svake subote. Djeca pohađaju i glazbene škole, doma su još supruga i četverogodišnji Mislav i 11-mjesečni Toma – kaže otac Ivan, inače profesor fizike u Grafičkoj školi. U Harmici su uvijek iz jednostavnog razloga – ondje je najbolja akustika. Ulični svirači, zaljubljenici u glazbu ili građani koji žele zaraditi dodatni novac, dio su zagrebačke svakodnevice i nezaobilazno obilježje grada. Svatko ima svoje omiljeno mjesto, a ljudi u kafićima na početku Gajeve i Bogovićeve već poznaju zvukove gitare i zviždukanje svirača i pjevača Krešimira Posarića - Kibe.
Ima i knjigu žalbe
– Na ulicama Zagreba sviram od 1996., prvo sam bio ispred nebodera na Trgu, a sad sam ispred Marićeva prolaza – kaže Kiba te dodaje da su Zagrepčani nekad bili darežljiviji. Ističe kako je jedini ulični svirač koji ima i – knjigu žalbe.
– Znaju me zamoliti da sviram nešto narodno, a onda im otpjevam najstariju narodnu pjesmu – "Grad se beli preko Balatina", pa kad kažu da žele nešto novokomponirano, uputim ih na knjigu žalbe – dodaje Kiba. Na repertoaru su mu obavezno i dječje pjesme, pa klinci često znaju zaplesati na "Juri zeko izdaleka". Neobičan spoj vidjet će i prolaznici na Glavnom kolodvoru, gdje rock-pjesme, ali i stare tradicionalne sviraju Valentina Protolipac (25) na violi i Vilim Mance (20) na gitari. A njihova verzija pjesme "Balkan" grupe Azra ili stare međimurske "Ljubav se ne trži" oduševila je sve koji su čekali tramvaj.
– Ovo nam je drugi ili treći put da sviramo. Bili smo na Cvjetnom, tamo malo tko stane, svi nekamo žure, ali većinom su reakcije i kontakti pozitivni – kažu.
