Obje priče idu otprilike istim tijekom. Na jednom i drugom objektu radovi su počeli “punom parom”, a najavljivalo se da će biti završeni u kratkom vremenu. No s jednom razlikom: obnova kazališta Gavella pompozno je najavljivana, dok je rekonstrukcija palače Gvozdanović na Gornjem gradu počela “potiho”. Jedva su je dočekali djelatnici Muzeja za umjetnost i obrt (MUO), koji njome upravljaju, a “navijaju” za obnovu već godinama.
Isto kao u slučaju Gavelle
No onda ih je snašla ista sudbina. I u Gavelli i u palači Gvozdanović sve je naglo utihnulo. Najprije je dolazilo po nekoliko radnika, da bi s vremenom i oni prestali. Isti je nazivnik u oba slučaja: izvođač koji je vodio obnovu. Centrogradnja bi možda i zgotovila posao da tvrtka nije otišla u blokadu nakon što je preminuo njezin vlasnik. Nakon mjeseci pritiska gradske oporbe i glumaca, za Gavellu se nazire sretan kraj. Jer nedavno je raspisan natječaj za novog izvođača, a potom su stigle i tri ponude od kojih će u gradskoj upravi izabrati najpovoljniju. A palača Gvozdanović? Ona zaboravljena još netaknuta stoji.
Točnije, razrovan stoji njezin vrt koji je uveden u hrvatski registar spomenika vrtne arhitekture, koji se proteže od Visoke ulice do Dubravkina puta, a obnova je trebala biti prva faza obnove cijelog kompleksa.
Već dvije godine na njemu nije bilo radova, kažu u MUO-u, osim što je nedavno sanirano potencijalno klizište nakon potresa koji je glavni grad pogodio 22. ožujka. Ostavio je on traga i na samoj zgradi, ističe Miroslav Gašparović, ravnatelj MUO-a, no srećom šteta nije prevelika.
– Došlo je do puknuća žbuke i bilo je neke štete na krovu, no to smo sami pokrpali koliko smo mogli da palaču pripremimo za zimu – objašnjava Gašparović te dodaje da su zgradu obišli i statičari. U Gradu, pak, kažu da su financijsku nemogućnost Centrogradnje da izvrši ugovor utvrdili tek lani u studenom te da je otada gradilište u potpunom zastoju.
Ugovor su raskinuli u veljači, a u tijeku je izrada projektne dokumentacije za trajnu sanaciju nestabilnosti padine i konstruktivnu obnovu elemenata vrtne arhitekture. Po završetku izrade projekta, ističu, raspisat će natječaj za novog izvođača. Sanacijom vrta, vidljivo je iz dokumentacije u javnoj nabavi, planirana je bila stabilizacija kosog terena, izrada potpornih zidova i terasa, kao i posebnih geotehničkih sidara i pilona za dodatno učvršćivanje tla. Za radova u vrtu trebale su se provesti i buduće instalacije za objekt, odnosno vodovod, kanalizacija i električna mreža. A da bi to napravili, najprije su morali, napominje ravnatelj, ukloniti “betonsku galanteriju”. Odnosno, odnesene su kamene stube, klupe i žardinijere te stare balustrade koje su činile taj nekad reprezentativni vrt.
– Prije nego što su radovi počeli izradili smo kalupe kako bi obnovljeni vrt izgledao isto kako ga je zamislila gospođa Gvozdanović – kaže Gašparović. Posljednja vlasnica kuće Anka Gvozdanović udovica je veleposjednika podrijetlom sa Žumberka, a kad ju je preuzeo Grad zamišljeno je da palača bude muzej života visokog staleža između dva rata s obzirom na to da je sve unutra ostalo netaknuto, onako kako je ona ostavila, pa čak i puder u pudrijeri koja stoji u jednoj od vitrina.
Ulaganje od tri milijuna
Dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća u palaču je dolazila zagrebačka elita, od umjetnika Mencija Klementa Crnčića preko pravnika i političara grofa Miroslava Kulmera, do Branka Šenoe, slikara i sina poznatijeg oca Augusta. Domaćin im je, uz Anku, bio Dragutin pl. Gvozdanović, koji je zdanje dobio u vlasništvo od Grada Zagreba kao naknadu za iseljenje iz palače Dverce na Katarininu trgu. Ondje je živio sa svojom šeficom, groficom Klotildom Buratti, rođ. barunicom Vranyczany–Dobrinović, kojoj je bio osobni tajnik te upravitelj svih njezinih imanja. Anku je uzeo nakon smrti grofice, a u braku su proveli samo sedam godina, no za to su vrijeme svoju kuću inaugurirali kao popularno okupljalište. Zabave su se nastavile i nakon Dragutinove smrti. Desetljeće prije nego što je umrla, s gradskom se upravom dogovorila da će im dati svu ostavštinu. Pripadajući vrt palače sagrađen je 1929. prema projektu Stjepana Uršića, a u planu je bilo da se, nakon što radovi vrijedni nešto manje od tri milijuna kuna ondje završe, počne s onima na kući
Prebacite lovu od onog lopine Save Kovača pa malo pogurajte te projekte.