Protekla dva ljeta radili su dan i noć ne bi li zagrebačke osnovnoškolce na klupama na jesen dočekale polo majice kratkih i dugih rukava, “hoodice” i papuče za školu. Kako bi izrađivali komplete školskih uniformi, u URIHO-u su morali uložiti u posebne strojeve i obučiti ljude. Za sljedeću školsku godinu počeli su se pripremati još prije nekoliko mjeseci. Tada su naručili materijal od kojeg su trebale nastati uniforme. Točnije, rezervirali su dovoljno da sašiju 18.000 majica kratkih rukava, devet tisuća onih dugih rukava, isto toliko “hoodica”, a i 5500 “običnih” te 3500 papuča za školu na vezanje. Toliko je toga bilo predviđeno natječajem vrijednim 5,5 milijuna kuna, a nabavljale su se odore za 8688 zagrebačkih učenika, deset tisuća manje nego na početku projekta.
Neostvareni ciljevi
A sad će sve to morati otkazati. Jer Grad Zagreb odlučio je, barem što se tiče školske godine 2019./2020., odustati od projekta uniformi i poništiti natječaj koji su raspisali prije mjesec dana. I tada je Večernji list pisao o tome kako su učenici nezainteresirani za nošenje školskih uniformi. Je li to i konačan kraj projekta, pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje Ivica Lovrić nije želio potvrditi. Da nema smisla da natječaj provedu, u Gradu je postalo jasno nakon ankete među ravnateljima osnovnih škola uključenih u projekt.
– Rezultati ankete pokazuju kako je prvotni interes učenika i njihovih roditelja za nošenje školskih odora smanjen, odnosno uočen je trend opadanja zanimanja. Također pokazuju kako su se odore u većini škola uključenih u projekt nosile samo u pojedinim razrednim odjelima i samo u prigodnim situacijama. Iz svega toga razvidno je da se ciljevi uvođenja kodeksa odijevanja u školama ne mogu ostvariti na predviđeni način pa je prestala i potreba za provođenjem ovog postupka – stoji u obrazloženju gradonačelnika Milana Bandića, od kojeg je prije dvije godina potekla ideja.
Uvođenjem uniformi nastojalo se utjecati na kodeks odijevanja učenika kako bi se stvorila “pogodnija školska klima za dosezanje visokih akademskih postignuća, poboljšanje discipline u školi, reduciranje učestalosti nasilja zbog vidljivih socijalnih razlika medu vršnjacima te stvaranja osjećaja pripadnosti razrednoj i školskoj sredini”. No, s obzirom na to da uniforme nisu bile obavezne, govori ravnatelj URIHO-a Josip Držaić, djeca su postupno odustajala od nošenja.
– Ideja je dobra, šteta je da se nije proširila. Negdje su djecu u nenošenju podržavali i roditelji, u nekim školama i profesori su bili skeptični. U URIHO-u smo sve napravili da projekt uspije, razočarani smo što ne ide dalje – ističe Držaić, dodajući da ne namjeravaju zatvarati pogon.
Iz džepova roditelja
Kontaktirat će, kaže, škole koje su i dalje zainteresirane za nošenje uniforma te nastojati s njima nastaviti suradnju.
– Naravno, budu li roditelji zainteresirani za suradnju. Sad će novac za odore morati ići iz njihova džepa ili već nekog drugog izvora – govori ravnatelj URIHO-a. Zasad će nastaviti raditi i dućan školske odjeće i obuće “S-chool” koji su otvorili u sklopu svoje tvornice u Držićevoj. Majice će ondje prodavati kao i dosad, onu s kratkim rukavima za 98, polo verziju dugih rukava za 112, a “hoodicu” za 183 kune.
Dosad je Grad Zagreb na uniforme potrošio 20 milijuna kuna, a taj su novac, ističe oporba, mogli utrošiti za kupnju računala, povećanje sigurnosti oko škola, zamjenu azbestnih krovova ili obnavljanje dijelova objekata koji su puni gljivica i vlage.
– Mogli su, recimo, sagraditi vanjsko igralište pored Osnovne škole Rudeš, koje tražimo već godinama – predlaže gradski zastupnik i predsjednik zagrebačkog HNS-a Tomislav Stojak. I on, jednako kao i SDP-ovac Matej Mišić te Renato Petek iz stranke “Naprijed Hrvatska!”, pozdravljaju poništenje natječaja.
– Kompletna rasprava trebala se provesti prije nego što se počelo s projektom školskih uniformi pa ne bismo sad razgovarali o “bačenom” novcu – kaže Mišić, dok Petek dodaje da uniforme i tako nisu ispunjavale svoju ulogu da se učenici ne razlikuju. Mogli su, ističe, imati iste majice, no sve je “padalo u vodu” u trenu kad je neko dijete izvadilo svoj mobitel.
I ovo su političari uspjeli uništiti. Sada djeca neće dobiti ni igrališta ni obnovu škola ali ni uniforme. Tko zna u čijem će džepu novac završiti? Možda na povišicama ili putnim troškovima političara ili još bolje za kupovinu odjela istima. Katastrofa kakav je odnos prema djeci.