Izrezbarena slonova kljova iz Konga, utezi pomoću kojih se sredinom 20. stoljeća u regiji Akan mjerio zlatni prah koji je bio lokalna valuta te kašmirski šalovi koji su u doba mogulskog cara Akbara bili profinjeni dijelovi muške garderobe dvorjana. To su samo neki od eksponata koji se mogu razgledati na izložbi "Putnici", koja se otvara večeras u 18 sati u Etnografskom muzeju. Postavom se predstavlja muzejska zbirka izvaneuropskih kultura, prateći putovanja ljudi i predmeta od kolonijalnih vremena do suvremenosti, a za novi trogodišnji projekt, između ostalog, zaslužne su njezina voditeljica Marija Živković i muzejska savjetnica Aida Brenko.
– Zbirka broji oko 3500 predmeta uglavnom s područja Južne Amerike, Australije, Afrike, Indije, Kine i Japana, a nastala je još sredinom 19. stoljeća u tadašnjem Narodnom muzeju. Većinu eksponata svojevremeno su donirali brojni istraživači, kolonijalni službenici, često pomorci i trgovci, a nakon osnivanja Etnografskog muzeja 1919. zbirka je dopunjena darovima misionara, stranih vladara i raznih putnika – ističe M. Živković.
Za potrebe izložbe, koja će se moći razgledati sve do 21. studenoga 2027., izdvojili su tako sedam donatora, među kojima je i Dragutin Lerman, hrvatski istraživač i putopisac koji se 1882. pridružio ekspediciji koju je s ciljem istraživanja područja oko rijeke Kongo naručio belgijski kralj Leopold II. U afričku je državu poslije odlazio još u tri navrata, prilikom čega je prikupio bogatu kolekciju oružja, uporabnih i ritualnih predmeta, nakita i glazbala, u kojoj je i primjerak raspela kakva su u 17. stoljeću služila za liječenje, zaštitu, ali i kao simbol autoriteta.
Na popisu je i liječnica Katarina Carić, koja se u sklopu projekta pomoći zemljama u razvoju 1962. preselila u Conakry, glavni grad Gvineje, gdje je, među ostalim, radila na procjepljivanju djece, a gotovo četiri godine bila je angažirana i u dispanzeru kraljevske palače u Rabatu u Maroku. Muzeju je tako darovala ukrasne tanjure, keramiku iz Safija, svijećnjake iz Rissanija, ali i nakit kakvim su se u 20. stoljeću kitile Marokanke. Među eksponatima je i tradicionalni samurajski kratki mač koji datira s početka 19. stoljeća, kao i kakemono, svitak na svili kakvima su Japanci svojevremeno kitili svoje domove, a donirala ih je operna umjetnica Milka Trnina, koja ih je pak dobila na dar od prijatelja kolekcionara Williama Sturgisa Bigelowa. Izložena je tako i jedna lepeza koja je kao ženski dekorativni predmet stvorio mit egzotike istoka i ponovnog rođenja. Iako ih trenutačno koriste žene, u Africi i na Istoku koristili su ih muškarci, a ta priča mijenja se nakon dolaska u Europu.
Slike na kori eukaliptusa jedan su od najprepoznatljivijih umjetničkih izraza aboridžinskih naroda Australije, a neke od njih s putovanja je donio putopisac Tibor Sekelj, koji je zbirku također upotpunio spremnicama za kosti koje su još sedamdesetih godina bile dio pogrebnih običaja regije Arnhemova zemlja. Dio postava čine i donacije prvog ravnatelja muzeja Salamona Bergera, a među njima je i fragment koptske tkanine iz egipatskih grobova koji datira iz 4. i 5. stoljeća.
Orden viteškoga križa Solomonova reda iz 1901. te ukrase kakvima su se kitili mačevi i naušnice sa svog putovanja Etiopijom donijela su pak braća Mirko i Stevo Seljan. Jedna od donatorica istaknutih u postavu je i Stevina kći Zora, koja je, među ostalim, zbirku obogatila figurama litjoko koje prikazuju ljudsko tijelo u različitim fazama, ali i posudama izrađenima od osušene kože ploda cuieira kojim obiluje Amazonija.
Uvodni dio postava, napominje Marija Živković, ukazuje i na povezanost kolonijalizma sa stvaranjem nacionalnih muzeja, zbirki predmeta izvaneuropskih kultura te počecima etnologije i kulturne antropologije kao znanosti, što je već dulje vrijeme središnja tema u muzejima po cijelom svijetu. U Kini je šmrkanje duhana bilo prihvaćeno među višim klasama društva krajem 17. stoljeća. Duhanski prah čuvao se u malim posudama, burmuticama, koje su ubrzo postale statusnim simbolom. Mnogi kolekcionari ih skupljaju i danas, a često se koriste i za suvenire te darove. Burmutice su dio kineske kulture koje su među većinom nepoznanica, a neki primjerci također čine dio postava.
U cjelini „Globalno putovanje ljudi i stvari“, kroz seriju priča o stvarima koje mnogi doživljavaju kao svakodnevne ili kao dio vlastite tradicije, autorice su pak željele ukazati na kretanje predmeta kroz mreže trgovine, kolonijalizma i potrošnje. Materijali, artefakti i dobra putovali su diljem svijeta akumulirajući nova značenja i prolazeći procese promjene. Pritom su utjecali na transformaciju društvenih odnosa, ostavili posljedice na okoliš i potaknuli razvoj novih znanja i tehnologija, a kroz digitalne priče moći će se, među ostalim, doznati sve o indigu, koralju, biseru, sedefu i kornjačevini.
Kao dio šireg koncepta "Putnici", na prvom katu Etnografskog muzeja postavljena je i izložba te spomen-platno „Prijelaz“ autorica Selme Banich i Marijane Hameršak nastale u suradnji s kolektivom Žene ženama, čime se, ističu, žele odazvati pozivu na sudjelovanje u antikolonijalnim borbama za pravedniji svijet.
