Ona za transformatorsku stanicu međupostaje Brestovac stigla je još prije Valentinova, a potom su i ostale počele “kapati”. Osam od potrebnih devet uporabnih dozvola za rad sljemenske žičare dosad je stiglo i još je preostala, objasnila je na svom Facebooku obnašateljica dužnosti gradonačelnika Jelena Pavičić Vukičević, samo jedna. A za njeno izdavanje potrebna je potvrda sanitarne inspekcije koja je najavljena za sutra. Tada je zakazan zadnji tehnički pregled, napisala je Jelena Pavičić Vukičević nakon što je uz pratnju voditelja projekta Gorana Radića sjela u jednu od gondola te se s pročelnicima ureda za obrazovanje i za graditeljstvo Ivicom Lovrićem i Dinkom Bilićem i sama provozala do vrha Medvednice.
Jedva čekaju otvaranje
– Žičara je sigurna – ustvrdila je obnašateljica dužnosti gradonačelnika, a dok se čeka i posljednji papir, potvrda da je buka tijekom rada žičare u razinama normale, sve se užurbano priprema za njezino otvaranje. Redovito se provode probne vožnje praznih gondola, visinski radnici peru prozore izvana i iznutra, a ekipa čiji je zadatak upravljati žičarom i održavati je s velikim nestrpljenjem čeka da konačno počne s poslom u punom opsegu. Čini je 30 ljudi, od kojih sedmero ima diplomu inženjera strojarstva, a ostali su tehničari. Njihov je posao, objašnjava samostalni tehnolog žičare i pomoćnik rukovoditelja Antonio Geci, pobrinuti se da cijeli ovaj “div” od stroja funkcionira besprijekorno u svakom trenutku.
– Imamo rukovoditelja koji ima od jednog do dvoje zamjenika, rukovatelja i rukovatelja sustava, a mi ćemo biti strojari. Uloga strojara jest da daje upute o sigurnom funkcioniranju cijele žičare, a tu su i operateri čiji je zadatak da postaja u kojoj radi funkcionira sigurno, da ne dođe ni do kakvih problema – rekao je Geci. On i njegovi kolege morali su prethodno proći devetodnevnu edukaciju s proizvođačem Doppelmayrom u kojoj su naučili sve o sustavu na kojem će raditi pa su pritom dobili i certifikat za upravljanje žičarom.
– Uslijedila je i obuka s njihovim radnicima na žičari. Bili smo s njima dok su sve testirali, radili završne probe i pritom pratili na što treba obratiti pažnju, kakvi se problemi mogu javiti i kako da reagiramo u toj situaciji – prepričava Geci. A to nije kraj njihovoj edukaciji jer će, jednom kad žičara počne raditi, s njima svaki dan provoditi i “supervizor” iz Austrije, koji će nagledati rad i upozoriti ih na neke potencijalne probleme koje mogu zateći.
– I nakon toga idemo u Austriju na specifičnu obuku u kojoj će svatko od nas dobiti svoj “sektor” kojim će se baviti i bit će certificiran za rad i servis na točno tim dijelovima žičare – objašnjava Geci. Ekipa će tako, ističe, biti savršeno sposobna da reagira i uskoči dođe li do bilo kakvih problema poput nestanka struje, kvara na gondoli ili na samoj mehanizaciji žičare na bilo kojoj od postaja. No što ako se dogodi, pitamo ih, da netko od putnika ostane u zraku i potrebno ih je spašavati?
– Za to je zadužena Hrvatska gorska služba spašavanja, koja mora jednom godišnje provoditi vježbe u kojima se simulira upravo takav događaj. To je zapravo uvjet da se dobije godišnja uporabna dozvola – smiruje nas tehnolog Geci.
Pogled s 44 metra visine
Njihov rad uključuje, napominje, i kontrole glavnog i pomoćnog pogona, koji se nalaze na Međupostaji Brestovac, kao i ostatka žičare, a one se provode dnevno, tjedno, mjesečno, polugodišnje i godišnje. Kad se krene s radom svakog jutra, naime, obavit će se sastanak na kojem će se ekipa dogovoriti treba li nešto podmazati ili “zašarafiti”, nakon čega slijedi sigurnosna provjera i probna vožnja.
– Ulazi jedan od tehničara i duž cijele trase provjerava je li sve u redu. Vrte li se svi kolutovi, rade li svi senzori ili se neki od njih slučajno aktivirao. Onda se tek prevoze putnici – govori Geci.
U samom pogonu žičare smješten je kontrolni punkt preko kojeg operater usporava, ubrzava ili, u hitnim situacijama, zaustavlja kretanje gondola. Žičarom se pak upravlja iz kontrolne sobe, gdje se na zaslonu mogu vidjeti statusi senzora, koliko vjetar puše na određenom stupu između kojih prolazi užad, postoje li kakvi problemi...
– Ako se nešto dogodi, imamo upozorenje i zvučni signal – kaže Geci. Sami stupovi, kao i senzori na njima, moraju se redovito pregledavati, zbog čega članovi ekipe često doživljavaju prave planinarske avanture.
– Morali smo katkada u pregled ići pješice pa treba biti u dobroj formi jer su stvarno strmi nagibi. Morali smo se penjati i na stupove, od kojih je najviši 44 metra. Kad sam vidio koliko je sitan auto ispod mene, nije mi bilo svejedno – smije se Geci.
E sad smo mirni.