Rak-rana Starog Trnja nekadašnji je centar cijele četvrti, tržnica koja danas zjapi prazna i zapuštena. – Prije je bila čak i jača od Dolca, a sad propada. Šteta ju je gledati tako zapuštenu jer smo svi na tu tržnicu išli po namirnice, ali i na druženja – govori nam umirovljenik Vladimir Jakubina. On bi gradskoj vlasti predložio da se na mjestu placa izgrade neki dječji sadržaji jer u kvartu, objašnjava, imaju samo jedno igralište. A četvrt u kojoj živi, podsjetimo, jedna je od onih uključenih u pilot-projekt participativnog budžetiranja u kojemu upravo stanovnici mogu sudjelovati u odlučivanju o komunalnim aktivnostima u svome susjedstvu.
Nedostaje u Starom Trnju i vrtića, odnosno mjesta u njima, dodaje Vladimir, pa je i njegova unuka ostala na listi čekanja. No u kvartu u kojemu je već šest desetljeća, nastavlja, ipak je najveći problem neurednost. Odvoz otpada nije redovit, a nekada ga, ističe, čekaju i po mjesec dana. – Stvara se nesnosan smrad jer smeće dugo stoji, a i kontejneri su devastirani i neuredni. U jesen je pak poseban problem lišće koje nitko ne čisti pa s kišom koja se slijeva niz cestu ode kroz šahtove u kanalizaciju, koja se začepi i onda za jačih padalina sve poplavi – kaže umirovljenik kojemu je i samome jedne godine podrum plivao.
Krcati kontejneri i ulice pune lišća muče i stanovnike drugih dijelova četvrti koja se prostire južno od gradskog centra, između željezničke pruge i rijeke Save, no neki imaju i specifične probleme, poput nogostupa koji je obrasao u travu na koji upozoravaju na Vrbiku. Uz simbol kvarta, Richterove nebodere kolokvijalno nazvane Raketama, susrećemo Albinu Crnjac, koja govori kako bi se situacija u susjedstvu itekako mogla poboljšati.
VEZANI ČLANCI:
– Odvoz smeća je katastrofalan, vlast bi trebala uvesti reda i konačno poštovati raspored. Problem je i manjak zelenih površina, a i one koje imamo ne održavaju se, trava je nepokošena, drveće bi trebali orezati – nabraja. Dječjih je parkova u tom kvartu, dodaje, dovoljno, ali zato nedostaje onih za pse. U cijeloj četvrti, napominje, postoji samo jedan, onaj na Trnjanskoj cesti.
– Sve veći problem postaje nekultura vlasnika pasa koji ne kupe izmet za svojim ljubimcima, a dio kvarta zbog takvih pojedinaca postaje ruglo. Stoga mislim da bi ih komunalni redari trebali češće kažnjavati, a ne bi bilo loše ni da se globe postrože. Usto bi se i ulice mogle ponekad oprati, a ne da za to čekamo kišu – kazuje Albina, koja na Vrbiku živi od svoje četvrte godine.
U posljednje se vrijeme kvart izgradio, na mjestima gdje su nekada bile obiteljske kuće niknule su stambene zgrade, a takav trend nije pratilo povećanje broja parkirališnih mjesta. Slična je situacija i u Cvjetnom naselju, gdje pronalazak slobodne površine na kojoj bi mogli ostaviti auto stanovnicima ponekad zadaje glavobolje. A osim što su i ondje kontejneri nerijetko puni, a u jesen lišća ima posvuda, ističe Srećko Novosel Križinić, u kvartu nedostaje koševa za smeće.
– Nema ih dovoljno pa ljudi bace smeće gdje stignu. Da se mene pita, koševe bih postavio na svakih stotinu metra – kaže. Bilježi se i manjak klupa, dodaje, a postojeće su neuredne pa ljudi rijetko na njima sjede, a sigurnije bi se osjećao, zaključuje Novosel Križinić, da u nekim ulicama u Cvjetnom naselju postave uspornike.
