Prijatelj, kolega iz razreda, znanac, vršnjak iz škole, prijateljev prijatelj ili netko blizak obolio je od raka, nema ga u školi, na liječenju je, ne zna se kada će se i hoće li se uopće vratiti, kako se to uopće liječi, smije li ga se posjećivati, je li u redu pitati ga za zdravlje... Kako se uopće postaviti u takvoj situaciji.
Marin Čujić, naime, u 6. je godini pobijedio malignu bolest. Imao je tumor na mozgu.
Cijelo je to vrijeme proveo u bolnici i smetalo mu je prekratko vrijeme posjeta. Nije mogao biti s obitelji i prijateljima. Borbu s tumorom je dobio.
Skinuo kapu i rekao svima
No, povratak u školu mu je, kaže, bio jako težak. Djeca iz drugih razreda su ga – izbjegavala.
– Učenici iz moga razreda super su me prihvatili. Ali, od ostalih sam trpio krive poglede i ružna dobacivanja. Kada je kap prelila čašu, tijekom jedne školske priredbe, popeo sam se na pozornicu. Skinuo sam kapu s glave i rekao svima koji imaju problem sa mnom da mi kažu. Jednostavno sam morao pred svima reći da maligne bolesti nisu zarazne i da im ja neću narušiti zdravlje – prisjetio se 18-godišnji Marin Čujić, koji danas o svome iskustvu razgovara s učenicima u osnovnim i srednjim školama.
Sudjeluje u projektu “Malo svjetlo nade” koji organizira Krijesnica – udruga za pomoć djeci i obiteljima suočenima s malignim bolestima. Mladi Krijesnice od 16 do 29 godina koji su već prošli probleme liječenja u djetinjstvu te povratka u svakodnevicu nakon liječenja, dosad su obišli 15 škola i razgovarali sa 442 učenika te 56 stručnih suradnika.
Teška tema
– Cilj nam je razbiti predrasude o tome da su maligne bolesti zarazne i neizlječive te spriječiti izbjegavanje i izolaciju oboljelih – poručio je voditelj projekta Mihael Severinac, dok je Ana Tomašić istaknula kako je projekt odličan jer radi na boljoj socijalizaciji mladih koji su se izliječili.
– Često sam se osjećala umornom i iscrpljenom, ali boravak u bolnici olakšalo bi mi to što sam ostala u kontaktu sa svojima. Jedna mi je prijateljica svaki dan pisala o tome što se događalo u školi – kazala je 17-godišnja Ana, koja je u 14. godini pobijedila malignu bolest.
I među učenicima i među nastavnicima, kažu, osjetio se strah od ove teške teme, ali upravo im je bio cilj približiti iskustva mladih kako bi se ostali oslobodili u pristupu. Kako nastaje ta bolest ako nije zarazna, kako izbjeći da obolimo, je li u redu pitati, kako izgleda liječenje... pitali su učenici.
I sam sam prosao kemoterapiju i zracenje. Radio sam i kaqun terapija u madjarskoj koja podize imunitet. Neki sa samo sa kaqun pobijedili rak.